Francuska i Njemačka predstavile su non-paper kojim predlažu model postepene integracije država kandidata u Evropsku uniju, s ciljem da proces proširenja učine vidljivijim i konkretnijim za građane i privredu. Dokument ne predviđa alternativni oblik članstva niti odustajanje od postojećih kriterija, već omogućava državama koje ostvaruju napredak u reformama da određene koristi članstva koriste i prije formalnog prijema u EU.
Prema analizi Nacionalnog konventa o Evropskoj uniji, osnovna ideja prijedloga jeste da se reforme nagrađuju ranije, kroz postepeno uključivanje država kandidata u pojedine politike, programe i institucije Evropske unije. Istovremeno, punopravno članstvo ostaje jedini konačni cilj procesa proširenja, dok se zadržava princip reverzibilnosti, što znači da bi zemlje koje nazaduju u reformama mogle izgubiti stečene pogodnosti.
Dokument predviđa devet oblasti postepene integracije, među kojima su intenzivniji politički dijalog sa institucijama EU, učešće u radu pojedinih tijela Evropske unije u svojstvu posmatrača, jača saradnja u oblasti sigurnosti i odbrane, prošireno uključivanje u evropske programe te postepeni pristup Jedinstvenom tržištu Evropske unije.
Analiza naglašava da gotovo sve najznačajnije pogodnosti zavise od napretka u oblasti vladavine prava, odnosno dobijanja IBAR-a (Interim Benchmark Assessment Report), koji predstavlja ključni preduslov za nastavak pregovora i zatvaranje pregovaračkih poglavlja. Za pojedine oblasti, posebno u segmentu zajedničke vanjske i sigurnosne politike, neophodno je i zatvaranje Poglavlja 31.
Kada je riječ o državama Zapadnog Balkana, analiza pokazuje da je Crna Gora trenutno najbliža korištenju većeg broja pogodnosti predviđenih non-paperom zahvaljujući ostvarenim rezultatima u pregovorima i dobijenom IBAR-u. Albanija takođe ima određene prednosti, dok Srbija, uprkos dugogodišnjim pregovorima, zbog izostanka IBAR-a i ograničenog napretka u pojedinim poglavljima trenutno ne može koristiti većinu novih mehanizama. Bosna i Hercegovina nalazi se u fazi formalnog otvaranja pregovora, pa su joj za sada dostupne samo najosnovnije mogućnosti saradnje, poput učešća u pojedinim programima Evropske unije i buduće sektorske integracije, uz ispunjavanje propisanih kriterija.
Autori analize zaključuju da francusko-njemački non-paper ne mijenja suštinu politike proširenja Evropske unije, već uvodi novi model nagrađivanja reformi. Što država kandidat ostvari veći stepen usklađenosti s evropskim zakonodavstvom i vrijednostima, to će ranije moći koristiti političke i ekonomske pogodnosti koje su do sada bile rezervisane isključivo za države članice.
Vladavina prava, međutim, ostaje ključni kriterij na kojem će se zasnivati cijeli proces postepene integracije.