Polaganjem cvijeća i obraćanjem predstavnika udruženja danas će u Višegradu biti obilježena 34. godišnjica zločina na Bikavcu, jednog od najtežih ratnih zločina počinjenih nad bošnjačkim civilima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Na današnji dan 1992. godine, pripadnici srpskih pod komandom Milana Lukića zatvorili su više od 70 bošnjačkih civila, uglavnom žena, djece i starijih osoba, u kuću Mehe Aljića na Bikavcu, nakon čega su na kuću otvorili vatru, ubacili ručne bombe i zapalili je. Ovaj zločin u presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju okarakterisan je kao jedna od dvije “žive lomače” počinjene u Višegradu.
Predsjednica Udruženja “Žena žrtva rata” iz Višegrada Bakira Hasečić podsjetila je da ni nakon ekshumacije obavljene 2016. godine u kući Mehe Aljića nisu pronađeni posmrtni ostaci koji bi omogućili identifikaciju većine žrtava.
“Nažalost, do danas nije pronađena nijedna kost. Višegrad šuti i jako mi je žao zbog toga”, kazala je Hasečić.
Istakla je da porodice žrtava dodatno pogađa činjenica da je za ovaj zločin osuđen samo Milan Lukić, iako su, kako navodi, poznati i drugi učesnici koji i danas žive u Višegradu.
Prema podacima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, koje je za Detektor potvrdila Emza Fazlić, na području Višegrada još se traga za 467 nestalih osoba, dok su do sada identifikovane 453 žrtve.
Zločin na Bikavcu preživjela je jedino Zehra Turjačanin, čije je svjedočenje pred Haškim tribunalom bilo jedan od ključnih dokaza u procesuiranju odgovornih.
Masovno spaljivanje na Bikavcu dogodilo se svega 13 dana nakon zločina u Pionirskoj ulici, gdje je 14. juna 1992. godine u kući Adema Omeragića živo spaljeno oko 60 bošnjačkih civila iz naselja Koritnik, među kojima su također bili žene, djeca, uključujući novorođenče, te starije osobe.
Haški tribunal osudio je Milana Lukića na doživotnu kaznu zatvora za zločine počinjene u Višegradu, uključujući zločine poznate kao “žive lomače” u Pionirskoj ulici i na Bikavcu.
Zločin na Bikavcu ostaje jedno od najpotresnijih svjedočanstava sistematskog progona i ubijanja bošnjačkog civilnog stanovništva tokom rata u Bosni i Hercegovini, a godišnjica predstavlja priliku da se oda počast žrtvama i podsjeti na važnost očuvanja istine i kulture sjećanja.