Na današnji dan: Sjećanje na Mehmedaliju Maka Dizdara (1917-1971)

Komentari:12

Podijelite:

Na današnji dan prije 51 godinu preminuo je Mehmedalija Mak Dizdar (1917-1971), bošnjački, bosanski i jugoslovenski književnik, pjesnik i novinar.

Kako se navodi u njegovoj biografiji koju je objavila “Fondacija Mak Dizdar”, još kao učenik Državne šerijatske u Sarajevu je 1933. godine dobio i prvu nagradu za najbolju pjesmu u listu Saveza trezvene omladine “Trezvenost”.

Mak se, kao i brat mu Hamid, prije Drugog svjetskog rata, već bavi i novinarstvom, a poeziju i druge tekstove objavljivao je u časopisima Gajret, Novi Behar, Jugoslavenski list, Pregled…, kao i u almanahu Oblaci nad kolibama (1937), koji je također objavljen kao izdanje “Nove biblioteke”. Tokom ratnih godina je radio poštanski službenik, izbjegavao učešće u javnom žvotu i ilegalno djelovao kao član partizanskog pokreta otpora, zbog čega su mu ustaše u Jasenovcu ubile majku Neziru i sestru Refiku.

Nakon rata radio je kao novinar urednik u državnoj novinskoj agenciji “Tanjug” za Bosnu i Hercegovinu (1946–1948) te u sarajevskom dnevnom listu Oslobođenje (1948–1951).

Istivremeno se bavio književnoćšu, uglavnom poezijom prožetom bosanskom tradicionalnom kulturom i jezikom, bogumilstvom Bosne, te posebno stećcima, kao ključnom temom i motivom u svojim pjesmama koje su za njega bile “metaforični put između groba i zvjezda”.

Među objavljenim djelima su mu najpoznatija Vidovopoljska noć 1936, Plivačica (poema), 1954, Povratak, Sarajevo 1958, Okrutnosti kruga, 1961, Koljena za Madonu, 1963; Kameni spavač, 1966, (prošireno izdanje Sarajevo 1971) i Izabrana djela 1981, (sva objavljena u Sarajevu).

Pored velikog broja novinskih tekstova, više desetaka publicisti­čkih i naučno-stručnih radov, objavio je knjižicu Stari bosanski epitafi (1961) i knjiga Stari bosanski tekstovi (1969), inače prva integralna antologija srednjovjekovne bosanske pismenosti i književnosti. Objavio je i nekoliko priređenih knjiga, među kojima je posebno važna Panorama savremene bosansko-hercegovačke proze (1961), jedna od prvih antologija modernog bosanskohercegovačkog književnog stvaranja.

Mak Dizdar je bio urednik i glavni urednik “Narodnu prosvjete”, jedne od najznačajnijih izdavačkih kuća tog vremena u Jugoslaviji.

Otvoreno se u to vriejeme zalagao za uvođenje bosanskog jezika kao treće varijante nekadašnjeg srpskohrvatskog / hrvatskosrpskog jezika u SFR Jugoslaviji. pokrenuo je i raspravu o jezičkom pitanju u Bosni i Hercegovini, te je u poznatom tematu Života posvećenom ovom problemu objavio glasoviti esej Marginalije o jeziku i oko njega (1970).

Dobitnik je više značajnih priznanja i nagrada, od kojih su najvažnije: Nagrada Udruženja književnika Bosne i Hercegovine (1961), Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva (1964), Zmajeva nagrada Matice srpske (1967), Dvadesetsedmojulska nagrada Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (1967) te Zlatni vijenac Struških večeri poezije (1969).

Bio je član Uprave te potpredsjednik i predsjednik Udruženja književnika Bosne i Hercegovine, a od 1964. godine do smrti i glavni urednik časopisa “Život”.

  • Nagrada za roman “Bihorci”, Ćamila Sijarića, donijela mu velike probleme

Nakon žestokih prigovora i afere prouzrokovane izborom romana Bihorci Ćamila Sijarića za najbolji jugoslavenski roman 1956. godine, pada u nemilost vlasti i gubi posao, a “Narodna prosvjeta” ukida se.

Na anonimnom konkursu 1959/60. godine, prva nagrada dodijeljene romanu „Bihorci“ Ćamila Sijarića donosi mu neslućeno velike probleme. Zbog sadržaja romana koji svojom radnjom aktualizira stanje i položaj sandžačkih Bošnjaka između dva svjetska rata, njihovu izloženost teroru kleronacionalističkih, fašisoidnih tvorevina poznatih kao: Kraljevina Crna Gora i Kraljevina SHS, kasnije Kraljevina Jugoslavija, nastaje lom. „Narodna prosvjeta“ optužena kao prokapitalistička, ali prije svegamladomuslimanska, doslovno je razvaljena i pripojena izdavačkoj kući „Veselin Masleša“. Esad Bibanović i Mustafa Zirić, radne kolege koji su stale na njegovu stranu braneći ga u vremenu tih događanja, za razliku od Riste Trifkovića i Ahmeda Hromadžića, zajedno sa Mehmedalijom ostaju bez posla i bivaju stavljeni pod stalnu kontrolu UDB-e.

Fondacija Mak Dizdar, donoseći podsjećanje na Maka je objavila da je na njegovoj sahrani, Ćamil Sijarić izgovorio ove riječi: “A se leži dobri čovjek i pjesnik Mak Dizdar. Mre na svojoj baštini, na plemenitoj, na zemlji Bosni. Cijelim svojim pjesničkim bićem stajao je uz svoju Bosnu. Iz one drevne, budio je Kamene spavače i pred nas ih ko stihove svoje izvodio da nam kaže: “Eto, to su i takvi su bili oni što leže pod stećcima”. Daleko, pa preko svih “Modrih rijeka” bio je, prešao i stigao u jednu davnu i daleku Bosnu, u onu što je perom životožednim, a u studen kamen da, ostane trajno, ispisala svoj prkos bosanski: “Neću Istok, neću Zapad, ni Carigrad, ni Rim neću. Neću dogme i neću negve, neću tuđ skiftar i tuđ oltar. Hoću svoju slobodnu baštinu i na svojoj baštini svoga dida, jer zemlja prkosna i ponosna kakva sam ja još nigdje među zemljama ne postoji”.

mezar Maka Dizdara

Izložen žestokim kritikama i napadima te suočen s intenzivnim javnim i tajnim pritiscima, prijetnjama i uvredama, kao i političkim malverzacijama vezanim za njegov privatni život – 14. jula 1971. godine umire u Sarajevu, u 54. godini života.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Slične vijesti

Najčitanije vesti

Najnovije