Životna priča Šefćeta Šeke Gračanina svjedoči o istrajnosti, radu i vrijednostima koje nadilaze vrijeme. Riječ je o profesoru sporta, dugogodišnjem sportskom radniku, osnivaču plivačkog kluba i nekadašnjem političkom zatvoreniku koji je kroz decenije ostavio dubok trag u Novom Pazaru i šire.
Rođen 1953. godine u Novom Pazaru, Gračanin je odrastao u brojnoj i skromnoj porodici, gdje su rad i disciplina bili temelj svakodnevnog života.
Prisjećajući se tog perioda, ističe da su upravo porodične vrijednosti oblikovale njegov karakter: „Lijepo su nas vaspitali da budemo radni, kulturni i pošteni, iako nismo bili imućni.“
Osvrćući se na razlike između nekada i danas, naglašava koliko se društvo promijenilo, posebno u oblasti obrazovanja.
„Ranije nije bilo školovanih ljudi kao danas. Sada se gotovo sva djeca školuju i to je ogromna promjena“, kaže Gračanin, ukazujući i na napredak životnih uslova i infrastrukture.
Ljubav prema sportu razvija još u školskim danima, gdje se isticao u više disciplina. Taj put ga vodi na studije u Beograd, gdje je, uprkos početnim izazovima, uspio da se izbori za svoje mjesto.
„Gledao sam druge kako uče i rekao sebi – nisam ni ja toliko loš. Uzeo sam knjigu i krenuo“, prisjeća se, naglašavajući koliko je trud bio presudan.
Tokom studija radio je kao spasilac i instruktor plivanja, što je kasnije postalo njegov životni poziv.
Po povratku u Novi Pazar pokreće školu plivanja i osniva klub kroz koji je, prema njegovim riječima, prošlo više od 70.000 djece. „Najvažnije je da dijete savlada strah. Kad to uspije, sve ostalo ide lakše“, ističe.
Njegov rad u prosvjeti trajao je više od dvije decenije, a sa učenicima je postizao zapažene rezultate, uključujući i titule na državnim takmičenjima.
Ipak, smatra da su vrijednosti koje je prenosio važnije od medalja. „Bez discipline nema ni u porodici ni u školi – to je osnova svakog uspjeha“, naglašava.
Jedan od najtežih perioda u njegovom životu bio je tokom devedesetih godina, kada je zbog političkih okolnosti proveo tri godine u zatvoru. Taj period opisuje kao izuzetno težak, ali i presudan za njegovu unutrašnju snagu.
„Ostao sam jak, i fizički i duhovno. Nisam posustao ni tada“, kaže, dodajući da je tada prestao pušiti i tu odluku zadržao do danas.
Nakon povratka nastavio je rad sa djecom i sportom, bez odustajanja. Osnivanjem plivačkog kluba dodatno je učvrstio svoju ulogu u zajednici, a njegovi učenici danas ostvaruju značajne rezultate na takmičenjima u zemlji i regionu.
I danas, u poznim godinama, ostaje aktivan i posvećen radu s mladima, uvjeren da budućnost pripada novim generacijama. „Mladi trebaju preuzeti odgovornost, a mi stariji da budemo podrška“, poručuje Gračanin.
Njegova životna priča ostaje primjer kako se upornošću, radom i dosljednošću mogu prevazići i najteže okolnosti.
„Ranije nije bilo školovanih ljudi kao danas. Sada se gotovo sva djeca školuju i to je ogromna promjena“, kaže Gračanin, ukazujući i na napredak životnih uslova i infrastrukture.