Na Ahiret je preselio dr. El Fatih Ali Hasanein Muhammed Šerif, veliki prijatelj Bosne i Hercegovine i SDA koji se posebno istakao u prikupljanju materijalne i moralne podrške za vrijeme ratnih dešavanja devedesetih godina.
Ovaj skromni ali izuzetno uticajni čovjek svoj život je posvetio pomaganju muslimanima u nemuslimanskim zemljama, a posebna podrška je bio Bosni i Hercegovini dok je prolazila kroz najteže trenutke svoje savremene historije.
Dr. Fatih Ali Hasanein rođen je u Sudanu 1946. godine. Studij medicine završio je u Beogradu i bio je predsjednik asocijacije studenata iz muslimanskih zemalja. Za vrijeme studija u Beogradu upoznao se sa brojnim muslimanskim ličnostima u tadašnjoj Jugoslaviji.
Dženaza dr. Fatihu Ali Hasaneinu obavit će se danas u Istanbulu u Ejup Sultan džamiji gdje će biti i ukopan pokraj mezara Ebu Ejjuba El Ensarija, ashaba Božijeg poslanika Muhammeda alejhisselam.
U Sandžaku će se dženaza u odsustvu dr. Fatihu klanjati danas, sa podne namaza, u 13.00 sahata u novopazaskim Bor i Stambol džamiji.
U svom životu i radu mnogo se bavio problemima muslimanskih manjina u jugoistočnoj Evropi, ali i drugdje u svijetu, o čemu je napisao i nekoliko knjiga. Bio je posebno angažiran na medijskom predstavljanju islama i na humanitarnom pomaganju muslimana i njihovom vjerskom osvješćivanju.
U svome poznatom djelu „Što smo učinili za obranu Bosne i njezinih muslimana“ izdatom u Republic Turskoj 2012. godine, dr. Fatih između ostalog govori
Alija Izetbegović i Dejtonski mirovni sporazum
Čim je Republika Slovenija obznanila svoje odvajanje od Jugoslavije, Srbija je pokrenula rat protiv nje, ali taj je rat trajao samo nekoliko sedmica budući da su se Njemačka i Austrija odmah umiješale stavši na stranu Slovenije. Rat je stao, i sve se to događalo 1990. godine.
Zatim je Republika Hrvatska obznanila svoj izlazak iz Jugoslavije, a Srbija je pokrenula rat i protiv nje. Ovaj rat je trajao manje od godinu dana, mada je bio žešći i svirepiji od prethodnog i mada je vođen uz međusobnu duboku mržnju između ove dvije republike. U ovaj rat umiješale su se evropske države, i on je također zaustavljen. Nakon toga je svoj izlazak iz Jugoslavije obznanila Bosna i Hercegovina odlučivši da se sada uspostavi kao slobodna, nezavisna i suverena država. Ujedinjene nacije su odmah priznale takvu Bosnu i Hercegovinu kao što su priznale i Sloveniju i Hrvatsku.
Međutim, Srbija je odmah pokrenula vojni pohod poručujući Ujedinjenim nacijama da su napravile grešku time što su priznale Republiku Bosnu i Hercegovinu. U vezi sa tim, oglasio se poznati cionist, bivši ministar vanjskih poslova SAD-a, Henri Kisindžer, mada je to oglašavanje bilo prekasno.
On je od OUN-a tražio da učini izuzetak kad je u pitanju Republika Bosna i Hercegovina jer, prema njegovim očekivanjima, Bosna na referendumu neće moći dobiti neophodnih 60% glasova za svoju nezavisnost pošto u njoj živi 31,5 % Srba i 17% Hrvata te 3% tzv. ostalih. Ali, svi su se iznenadili velikom koncentracijom muslimana (po nacionalnosti Bošnjaka) u njoj, ali i velikim procentom (preko 66%) građana koji su bili za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu.
Na taj način je OUN priznao Republiku Bosnu i Hercegovinu kao suverenu državu. To se priznanje dogodilo 29.2.1992.g. Zbog toga je Srbija pokrenula rat protiv Bosne i Hercegovine, a Ujedinjene nacije, Amerika i Evropska unija zaklopile su oči pred tom činjenicom ostavivši Srbiji odriješene ruke da čini šta hoće i to punih 46 mjeseci!
Srbija je sebe proglasila nasljednicom Jugoslavije, čija je armija bila četvrta vojna sila u Evropi, koja je posjedovala moderna naoružanja kojima se snabdijevala kako iz sovjetskog, tako i iz zapadnog bloka, kao i ogromna skladišta svih vrsta oružja, dok su OUN Bosni nametle zabranu na uvoz svakog oružja, čak i vojnih uniformi!
Arapski islamski svijet je ujedinjeno, srdačno, hrabro i velikodušno stao na stranu Bosne i Hercegovine. Takvim svojim čvrstim i jedinstvenim držanjem taj svijet je pomagao narod Bosne i njegovu vojsku da se, tokom tog perioda, odupre Srbiji – dok su, istovremeno, i Ujedinjene nacije, i Amerika, i Evropa ignorisale i taj rat i taj otpor.
Nekoliko mladih Bošnjaka, neposredno pred izbijanje rata, razgovarali su sa Bilom Klintonom dok se on pripremao za svoju početnu političku kampanju u mjestu svoga rođenja koje se zove Littele Hill ili Littele Rock i upoznalo ga sa krizom koja se nadvijala nad Bosnom, kada im je on obećao pomoć ukoliko pobijedi na izborima.
Međutim, kada je postao predsjednik SAD-a, Bosna ga nije zanimala i nije se uključivao u njezinu krizu osim na najgori način.
Uistinu, zemlja čiji su autoriteti, vlada i narod prvi stali u odbranu Bosne bila je Kraljevina Saudijska Arabija, a prvi arapski vladar koji je doslovno živio Bosnu i čitavim svojim bićem je pomagao bio je šejh dr. el-Kasimi, šejh Šarike. Prvi nearap koji je počeo pomagati Bosni prihvatajući sve njezine ranjene bio je dr. Mahatir Muhammed, bivši premijer malezijske Vlade. Prvi evropski ministar vanjskih poslova koji je saosjećao sa Bosnom i branio je, koji je plakao za njom, bio je austrijski ministar vanjskih poslova Alojz Mok.
Turska je otvorila svoje aerodrome, skladišta i teritoriju za pomoć Bosni i primala prognanike, ranjenike i druge građane ove zemlje. Što se tiče Sudana, on je bio prva država koja je spremila značajnu pomoć Bosni, zbog čega je predsjednik Alija Izetbegović izražavao zahvalnost ovoj zemlji i govorio o njezinoj ulozi u odbrani njegove zemlje. On je svima govorio da je Bosna država koju su utemeljili Sudanci . Isto tako, u odbranu Bosne značajno su se uključili Kuvajt, Katar, Bahrejn, Pakistan i Bruneji šaljući svoju ogromnu materijalnu pomoć.
Mnoge društvene organizacije Egipta, za razliku od njegove Vlade, uključile su se u pomoć Bosni, na što su ih pozivali i inspirisali slijedeći veliki islamski alimi i aktivisti svojim jasnim i odlučnim stavovima.
Tako je Bosna postala lokalno pitanje čitavog arapskog islamskog svijeta, i zaista nijedno drugo pitanje nije postalo pitanje našeg Ummeta kao što je to bio slučaj sa Bosnom.
