Od Srebrenice do Gaze: Historija se ponavlja, a svijet šuti

Historija se ponavlja, a svijet šuti žrtve rata i genocida u BiH, povlačeći paralelu između uskraćivanja pomoći, dehumanizacije i pokušaja istrebljenja u BiH i onoga što se događa u Gazi

Podijelite:

Snažne slike iz Gaze, kaže 81-godišnja Kada Hotić, bude u njoj najmračnije uspomene na Srebrenicu iz devedesetih. Rođena kraj Drine, preživjela je genocid u julu 1995. godine, kada su joj ubijeni muž, sin i braća. Godinama upozorava svijet na strahote koje su se dogodile na istoku Bosne.

„Gledati danas slike iz Gaze vraća me u ono vrijeme kada sam posmatrala ubijanja, patnju, gaženje ljudskog dostojanstva… To isto danas vidimo tamo. Gledamo majke koje u rukama drže mrtvu ili ranjenu djecu, ne znaju gdje će, gdje da prespavaju, šta da jedu, ne znaju šta će sutra — a svijet samo posmatra“, govori Hotić, potpredsjednica Udruženja Pokret majke enklave Srebrenica i Žepa.

Kao siroče iz Drugog svjetskog rata, kada je izgubila oca, Hotić se prisjeća strahota iz Srebrenice: ubijene djece, masovnih zločina, spaljenih sela i gladi. Kaže da istina koju su majke iznijele pred svijet nije vratila njihove voljene, ali je trebala biti opomena čovječanstvu.

„Ako prežive, neka nikad ne oproste, neka nikad ne prestanu govoriti istinu. Neka ne ćute u svojoj boli, već neka vrište svijetu, jer on je to dozvolio“, poručila je majkama Gaze.

Pozvala ih je da ne pristanu na zaborav i da nastave svjedočiti, kao što su to činile majke Srebrenice.

Nakon rata u Bosni i Hercegovini (1992–1995) i genocida u Srebrenici, majke su se spontano organizovale s ciljem da otkriju istinu o sudbini svojih najbližih.

„Uspjele smo da istinu prenesemo svijetu. Nama ta istina nije donijela ništa, naši se nisu vratili, ali smo vjerovale da će poslužiti kao upozorenje da se slično zlo više nikad ne ponovi. Svaka zemlja koja je mogla nešto učiniti, a nije — i tada u Srebrenici, i danas u Gazi — treba da se stidi“, kaže Hotić.

„Neka se svijet srami. Neka ne govori o humanosti kad je nijem pred patnjom. To su monstrumi izopačenih umova“, dodaje, ističući da duboko suosjeća s narodom Gaze.

Ipak, kaže da njena tuga ne može pomoći, ali da njena priča može poslužiti kao upozorenje svijetu.

„Ovo je sramota za cijelo čovječanstvo. Zločinac zna šta ga čeka, ali šta čeka svijet koji sve to posmatra? Bit ćemo prokleti“, poručila je.

„Nikad više“ – prazna fraza koja danas nema značenje

Foto: Samir Jordamović/AA

Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, Murat Tahirović, upozorava da fraza „nikad više“ u javnom govoru odavno nema značenje.

„Ta rečenica je postala prazna. Političari je ponavljaju samo da bi zadovoljili birače, a suštinski ništa nismo naučili“, kaže on.

Tahirović smatra da presude i optužnice same po sebi ne znače da su društva izvukla pouke — jer mnogi počinioci i dalje opravdavaju svoje zločine, dok velike sile interese stavljaju ispred pravde.

Povlačeći paralelu između Bosne i Gaze, kaže da su metode pritiska na civile iste: uskraćivanje humanitarne pomoći, uništavanje života i pokušaji porobljavanja ili istrebljenja.

„Scenarij u Gazi je gotovo isti kao onaj koji smo mi proživjeli. Nema izgovora za takve zločine. Nažalost, oni se ponavljaju iz dana u dan“, kaže Tahirović, podsjećajući da su svjedočenja i suđenja ključna za dokazivanje genocida.

„Na mnogim suđenjima za Srebrenicu vidjeli smo da optuženi smatraju kako su postupali normalno, da je sistem to odobravao. Bojim se da se to sada ponavlja i u Gazi — da se ljudi ubijaju samo zato što pripadaju drugoj populaciji“, naglašava on.

Tahirović smatra da iza zločina u BiH stoji Srbija uz podršku Rusije, dok današnje zločine u Gazi prikrivaju Amerika i pojedine evropske sile, pod izgovorom borbe protiv terorizma.

„Velike sile imaju moć da zaustave krvoproliće, ali pitanje je — žele li to i šta im je stvarni interes“, dodaje.

Podsjeća da je put ka genocidu u Srebrenici bio postepen — od 1992. godine kroz sistematske mjere: uskraćivanje hrane i pomoći, granatiranja i trovanja, što je dugoročno uništavalo zdravlje stanovništva.

Iste obrasce, kaže, vidi danas u Gazi.

„U Gazi se i dalje zabranjuje humanitarna pomoć. Cilj je da narod poklekne — isto kao što su pokušavali s nama. Ali otpor Gaze pokazuje suprotno“, kaže on.

Tahirović upozorava da će muslimani i šira zajednica i dalje biti izloženi napadima ako ne shvate potrebu za zajedničkim stavom protiv brutalnosti i nepravde.

„Sve se ovo dešava s određenim ciljem. Dok to ne shvatimo, nastavit ćemo trpjeti iste obrasce nasilja i genocida“, poručuje.

Vjeruje da će jednoga dana i majke Gaze, poput majki Srebrenice, izaći pred svijet sa svojim svjedočanstvima i tražiti pravdu.

„Nadam se da će doći vrijeme kada će zločinci odgovarati pred sudovima“, zaključuje Tahirović.

Poruke majki Srebrenice i udruženja žrtava su jasne: svjetska pažnja mora biti jednaka i trajna, a selektivna šutnja i politički interesi ne smiju biti izgovor za tolerisanje masovnih zločina. Svjedočanstva preživjelih trebaju probuditi međunarodnu odgovornost — ne samo sažaljenje.

Prema podacima, od oktobra 2023. godine izraelske snage u Gazi ubile su više od 67.000 Palestinaca, većinom žena i djece. Nemilosrdno bombardovanje pretvorilo je enklavu u nenastanjivo područje i dovelo do glađu.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Slične vijesti

Najčitanije vesti

Najnovije