-4.1 C
Novi Pazar
06/02/2023
NaslovnicaPolitikaDRAGAN BURSAĆ: Srpski dječiji hor “Ne volim te Alija zato što si...

DRAGAN BURSAĆ: Srpski dječiji hor “Ne volim te Alija zato što si balija“

“Na završnoj priredbi učenika četvrtih razreda Osnovne škole ‘Vasa Stajić’ iz Novog Sada, desetogodišnjoj deci puštana je pesma “Ne volim te Alija, zato što si Balija” u kojoj se raspiruje nacionalna mržnja prema Bošnjacima.“

Uzgajanje mržnje i zla kao poželjan porodični obrazac

Eto to je danas Novi Sad, grad koji je navodno Evropska prijestonica kulture. Ali, dječica koja pjevaju najkrvavije četničke pjesme u toj, kako joj tepaju, ako je uopšte tepanje “srpskoj Atini“, nisu nikakav uzrok, nego posljedica i školskog i vršnjačkog i roditeljskog nakaradnog sistema. Namjerno ne pišem “uništenog“ ili “slomljenog“ sistema, zato što je taj sistem sve, samo ne “uništen i slomljen“.

Kada desetogodišnjaci jedni sa drugima uzvikuju “Oj Alija, odnijela te voda…“, nazalno oponašajući urlikanje četničkog popevca Baje Malog Knindže, samo ponavljaju patern-obrazac, koji postoji u njihovim roditeljskim domovima, a koji su nesrećni roditelji usvojili od svojih roditelja.

A to je obrazac mržnje, mržnje koja kao pogonsko gorivo prati odrastanje. To je obrazac u kome su ratni zločinci, krvoloci i monstrumi – od onih koji su palili žive bebe u Višegradu kao što je Milan Lukić, pa do njihovih komandanata ospoljenih u liku Karadžića i Mladića – kažem vam, to je poželjan, porodični obrazac, koji se njeguje i goji decenijama.

I tim obrascem se diče i roditelji, i njihovi roditelji, i na koncu učiteljice u ovoj novosadskoj osnovnoj školi, a koje veselo predvode dječiji četnički “vozić“.

Dakle, svi oni koji se zgražavaju, koji četničanje djece povezuju samo sa rijalitijima i najprimitivnijim balkanskim pop-kulturnim, preciznije akulturnim obrascima griješe. Naime, masovna četničanja su bila vrhunski obrasci ponašanja, koje je propagirala i usvojila prvo SANU-u, kao krovna intelektualna i kulturna intitucija u Srba, a onda su Mladić i Karadžić, preko Milana Lukića i ostalih radili na terenu, dok je medijski “Politika“  zajedno sa RTS-om “Novostima“ i “Pinkom“, uz blagoslov SPC-a završavala posao.

E zato je ovo projekat, a ne nikakav incident! I zato je ovo mnogo ozbiljnija priča od dvedesetak mališana, koji mantraju neke riječi i toponime, a kojih nisu niti svjesni.

I ko neće, biće četnik!

Pa se onda i tri decenije od početka agresije na Bosnu i Herecegovinu tamo negdje u Novom Sadu vojvođanskom neka djeca, doseljenici, čiji su roditelji pobjegli od strahota rata, vraćaju nesvjesnom mentalnom mapom na polje klanja i uništavanja nesrba. Oni su samo pijuni, oruđe i zadnja instanca sijanja zla.

I ne zna dijete gdje je i šta je Višegrad, gdje su i Prijedor, Kozarac ili Omarska, ali kažem taj patern je usvojen na jednom podsvjesnom novu, na nivou pokreta, na nivou manira, na nivou popevke i on transgeneracijski truje tu djecu.

Vrhunska nezgodacija je što roditelji, zajedno sa vaspitačima i crkvom taj obrazac smatraju kao nešto poželjno, dobro i bajkovito. I da se razumijemo da nije države, države Srbije koja to aminuje, ne bi Baja Mali Knindža bio u osnovnim školama.

I pitate me, kakve veze ima Srpska pravoslavna crkva sa svim ovim? Evo, trebalo mi je tačno tri sekunde da ukucam “četničke pjesme i djeca“ i otvori mi se tekst u kome, gle čuda, u jednom fruškogorskom manastiru-Fenek, nadomak Novog Sada, pravoslavni sveštenici uče djecu, pogađate, četničkim pjesmama.

Ako mislite da je i to slučajno, baš imate problema sa percepcijom stvarnosti i viškom slučajnosti.

Ako pak mislite da je to tek neka vrsta ekstremističkog i manjinskog stava koji nije odraz stvarnosti, promislite još jednom.

Pogledajte sve one silne grafite i murale sa Mladićem, sa Dražom Mihailovićem, kojima je docrtano Putinovo fašističko “Z“, pogledajte dubinsko djeovanje SPC-a, iste one organizacije koja je blagosiljala zločince u Bosni prije klanja, pogledajte i vidite kako su obrazovne institucije postale neka vrsta prihvatilišta za dejcu, a djeca tu u svojevrsnom melting potu četničaju-i sve će vam biti jasno. Jednom riječju i ko neće, biće četnik!

Kad su učitelji ubijali svoje učenike

Pa dobro, na koncu će se neko zapitati, sve i da je tako, kakve su posljedice ove “naivne dječije igre“?

Evo vam primjer strašni:

U selu Prhovo kod Ključa u Bosni i Hercegovini u samo jednom junskom danu 1992. godine prije tačno tri decenije, pobijeno je 53 civila, Bošnjaka.

Najstariji je bio iznemogli, osamdesetčetverogodišnji dedo Arif Medanović, a najmlađa sedmogodišnja djevojčica Indira Medanović. U selu su ubijene kompletne porodice i skoro da nema porodice koja je izgubila samo jednog člana. Među ubijenim je bilo 11 maloljetne djece. Sanel Hadžić iz Prhova izgubio je cijelu porodicu: oca Zijada, majku Rabiju, trinaestogodišnjeg brata Amela i sestru Amelu, koja je imala samo devet godina. Zajedno sa Sanelom, još troje djece ostalo je bez cijele porodice.

Sanel kaže:

“Čuo sam ime i Bore Peševića, koji je bio također učitelj u Sokolovu. Čuo sam ime i svog učitelja Stojana. Svi su oni tada bili u selu i pucali su na nas… DOK SU SRPSKA DJECA PJEVALA ČETNIČKE PJESME, učitelji su ubijali svoje bošnjačke đake“.

Naravno, ovo je samo jedan priča u kojoj se nazire “konačno rješenje“, preciznije skup radnji unormaljivanja nenormalnog, kad učitelji na koncu ubijaju svoje “nepodobne učenike“, dok se oni podobni transformišu u društvo koje slavi ubice i koljače. Ne zaboravite, i ovaj masakr je počeo tako što su djeca pjevala četničke pjesme.

Jel’ vam sad jasno zašto je zastrašujuće čuti kako desetogodišnjaci u Novom Sadu poju “Ne volim te Alija, zato što si balija…“?

spot_img
00:56:54

U fokusu #23

spot_img

FOTO DANA

FOTOGRAFIJA DANA