“Ja sam Bošnjak, nisam došljak”

Komentari:12

Podijelite:

“Neposredni povod da pišem i objavljujem o kulturi Bošnjaka na početku 21. stoljeća bila je knjiga Antuna Hangija ‘Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini’ izdata 1900. godine. Čitalac može s lahkoćom primijetiti da najmanje devedeset posto tih običaja više ne postoji u našem narodu. Ne postoje više čak ni ljudi koji su se sjećali tih običaja. Prakse prilikom svadbi, vjenčanja, rođenja djeteta, vjerskih praznika i još mnogo toga, sve je to izgubljeno zauvijek, osim u knjigama. Pitao sam se šta će biti za sto godina s našim današnjim elementima kulture. Tako sam želio da ostane neki trag o životu i običajima Bošnjaka danas.”

Emir Isović ima novi projekt – “Ja sam Bošnjak, nisam došljak”. Riječ je o zbirci ilustracija koje su u funkciji jednog sveobuhvatnog presjeka o, kako joj i sam naziv kaže, psihološkim, socijalnim i kulturološkim elementima Bošnjaka. Univerzitetsko obrazovanje stekao je na Univerzitetu u Ankari, i to na Odsjeku za jezik, historiju i geografiju, a magistarske studije završio je na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu, na Odsjeku za kulturološke studije. Njegovo polje djelovanja jesu infografika, mape, historijske rekonstrukcije, srednjovjekovna, osmanska i austrougarska arhitektura Bosne i Hercegovine. Mnogo je ilustrirao i pisao za djecu, radeći u nekoliko dječijih časopisa. Sva ova znanja i interesovanja odlučio je objediniti i u svom novom projektu koji je, iako je tek izašao iz štampe, ozbiljno zapažen.

Emir Isović za Stav pojašnjava da je zadaća kulturologa, što je i sam, da osmatra, analizira, bilježi i objavljuje pojave u kulturi u kojoj živi ili koju istražuje. Stoljeće u kojem živimo kaže da nije donijelo samo postmoderni pristup u analizi religijskog, urbanog, psihološkog, već i kulturnog bića svakog čovjeka.

“Postmoderna analiza kulture sastojala bi se, između ostalog, i od grozničavog prikupljanja posljednjih artefakata autentičnih kultura, pred konačnim utapanjem u sveopću ljudsku kulturu Planetarnog Čovjeka. Neposredni povod da pišem i objavljujem o kulturi Bošnjaka na početku 21. stoljeća bila je knjiga Antuna Hangija ‘Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini’ izdata 1900. godine. Čitalac može s lahkoćom primijetiti da najmanje devedeset posto tih običaja više ne postoji u našem narodu. Ne postoje više čak ni ljudi koji su se sjećali tih običaja. Prakse prilikom svadbi, vjenčanja, rođenja djeteta, vjerskih praznika i još mnogo toga, sve je to izgubljeno zauvijek, osim u knjigama. Pitao sam se šta će biti za sto godina s našim današnjim elementima kulture. Tako sam želio da ostane neki trag o životu i običajima Bošnjaka danas”, govori zašto je počeo raditi na jednom kulturološkom presjeku kao što je “Ja sam Bošnjak, nisam došljak”.

ILUSTRACIJA KAO EFEKTAN OBLIK KOMUNIKACIJE

U najnovijoj zbirci ilustracija Emira Isovića dosta je humorističnih, ali i onih elemenata koji na najbolji način prikazuju neke zanimljive bošnjačke običaje koje obično trpamo u koš sujevjerja. Čak je kroz sliku i nekoliko riječi nastojao ukazati i na neke bošnjačke nelogičnosti iz svakodnevnog života. Osim toga, pokušao je upozoriti i na brojne opasnosti s kojima smo suočeni. On u nastavku priča kako je došao na ideju da se posveti provođenju u djelo upravo ovakvog pristupa.

“Vizualni jezik ima prednost nad tekstualnim, prvenstveno po pitanju vremenske zahtjevnosti razumijevanja materije, a i mnemoničke studije dokazuju da vizualni sadržaj duže nosimo u memoriji i lakše i brže ga dozivamo iz memorije kada zatreba. Sve situacije sam tretirao kao kulturološke elemente, tj. sastavne dijelove kulture. Elementi čine kulturu, kao što riječi čine jezik. Pisati o elementima kulture Bošnjaka kroz kratke vizualne opaske bila mi je namjera. Običaji, jezik, ekonomija, spremanje hrane, kao i vjerovanja i sujevjerja su sastavni dijelovi svake kulture”, objasnio je u kratkim crtama.

Kada govori o tome koliko je bilo teško kroz vizual poslati poruku o psihološkim, socijalnim i kulturološkim elementima bošnjačkog naroda, Emir Isović je rekao da je prošlo neko vrijeme dok je pronašao odgovarajući vizualni standard, karakterističan i prepoznatljiv za samo ovo štivo, ali je napomenuo da je sve to bilo vrijedno jer je ilustracija dosta efektan oblik komunikacije.

“Sama ilustracija, kao oblik vizualnog jezika, pojavom interneta i medija koji reproduciraju slike u boji, nije otišla u mirovinu, već je upravo doživjela jedan smisleniji oblik, jednu formu koja postiže veći efekt. Ljudsko oko će uvijek voljeti da pogleda dobru ilustraciju, šaljivu karikaturu ili neku detaljnu ilustraciju. Sve u svemu, reakcije su dosta pozitivne. Projekt je najprije živio na socijalnim mrežama, a tek nakon toga je objavljen kao knjiga”, rekao nam je.

NAZIV ZBIRKE ODGOVARAO UZ CIJELI DISKURS

“Ja sam Bošnjak, nisam došljak” naziv je nove zbirke ilustracija Emira Isovića, koji se, kako nam priznaje, nametnuo sam po sebi. Priča da je ovaj naziv nekako odgovarao uz cijeli diskurs.

“'Kulturološki presjek’ je bio radni naslov, jer je koncept baziran na presjeku kulture, kao kada biste presjekli tortu, pa na jednoj šniti vidjeli kompletan sadržaj svih njenih slojeva. Tako i ove karikature označavaju presjek kroz materijalno i duhovno biće Bošnjaka, koji, evo, već stoljećima preživljavaju na ovoj vjetrometini između Istoka i Zapada”, napravio je šlagvort za nastavak našeg razgovora o ovoj temi.

Naime, nemoguće je ne uočiti da je Emir Isović dosta u svom profesionalnom radu zaokupljen temom Bosne (i Hercegovine) i njene historije. Kada obrazlaže zašto je to tako, on najprije istakne da je po profesionalnom pozivu kulturolog, što znači da istražuje i piše o kulturi (kulturama).

Pristup istraživanju kulture može biti dvostran: “O nekoj kulturi mogu pisati pripadnici te kulture (emska perspektiva) ili stranci (etska perspektiva). Ovo bi bio opis kulture s emske perspektive gdje ja, kao pripadnik te kulture, pišem i istražujem o kulturi Bošnjaka. Emska perspektiva ima prednost što je prisnija, neposrednija, ali samim tim i pristranija. U vremenu kada cijeli svijet juri bezglavo naprijed, kada se tehnologija nekritički prihvata en masse, kada veze s prošlim generacijama blijede i nestaju još u prvoj generaciji, volim shvatati svoj rad kao svjedočanstvo o jednoj kulturi pred izazovom i kao izvor za neke buduće istraživače.”

Logično je pitati Emira Isovića, kao stručnjaka, na koji bi način opisao Bošnjake, tj. kako bi objasnio koji je zaključak izveo nakon detaljnog istraživanja o ovom balkanskom narodu. Iako podvlači da je nemoguće sistematično opisati ovu populaciju u nekoliko rečenica, ipak je pokušao.

“Mi smo narod kojem je u njegovoj historiji nekoliko puta bio ugrožen fizički opstanak. I svaki put smo uspjeli pružiti žilav otpor i preživjeti, ali uz velike gubitke. U teritoriji ili stanovništvu. Sada smo suočeni s praktičnom dilemom ostanka ili odlaska za poslom. Mislim da je ova stalna psihološka prijetnja po opstanak utjecala na našu mentalnu sliku svijeta, tj. naše težnje, nadanja, strahove, vrijednosti, institucije i norme ponašanja. Naročito je to vidljivo kroz naš inat, koji nas je često i spasio”, na kraju je istakao našu karakternu crtu po kojoj smo, kako on primjećuje, prepoznatljivi, uz dodatak da se nikako ne smije zaboraviti Sandžak i sandžački narod, kojem je posvetio i “Ilustrovanu mapu Sandžaka” s vizualnim opisima kulture Bošnjaka Sandžaka, koji je, što je općepoznato, historijska regija koju su od Osmanlija 1912. godine zauzele Srpska (sjeverni dio) i Crnogorska (južni dio) vojska.

Više nego interesantnu zbirku ilustracija “Ja sam Bošnjak, nisam došljak” moguće je nabaviti u knjižarama “Svjetlostkomerc” u svim većim gradovima naše domovine, a Emir Isović nastavlja raditi. Iako nam nije mogao otkriti više informacija o svom novom projektu, kako ga ne bi urekao, kaže da će on biti baziran na priči o jednom superjunaku.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Slične vijesti

Najčitanije vesti

Najnovije