Postoji poznata narodna predaja među Bošnjacima o tome da su još u vrijeme života hazreti Pejgambera Muhammeda salallahu alejhi ve alihi veselleme (s.a.v.s.) neki ljudi iz Bosne ili “dobri Bošnjani” otišli u Medinu, primili islam i susreli Božijeg Poslanika alejhiselam.
Ta priča se stoljećima prenosila usmeno, posebno među derviškim i narodnim krugovima. Ipak, legenda je veoma zanimljiva i duboko ukorijenjena u bosanskoj tradiciji.
Prema jednoj verziji, grupa ljudi iz Bosne — često se kaže trgovaca ili putnika — stigla je do Arabije tokom ranog širenja islama. Oni su susreli Muhammeda, s.a.v.s., razgovarali s njim i prihvatili islam.
Kada su se vratili u Bosnu, navodno su sa sobom donijeli uspomene, neke znakove, sanduk ili štap kao emanet. U nekim pričama se spominje čak i da je Božiji Poslanik, alejhiselam, izrekao da će Bosna biti zemlja dobrih i hrabrih ljudi koji će čuvati vjeru.
Na slici lijevo je stećak kod Posušja, a desno je maketa štapa koji je hazreti Pejgamberu Muhammedu, s.a.v.s., poklonio etiopski kralj Negus (Nedžaši).
Naziv ovog štapa je Anaza (arap. ʿanazah / عنزة). Božiji Poslanik, alejhiselam ga je redovno nosio sa sobom.
Kada se namaz (molitva) obavljao na otvorenom prostoru, štap bi se zabadao u zemlju ispred, tzv. sutra – fizička prepreka koja označava prostor za molitvu i sprečava prolaznike da prolaze direktno ispred osobe koja klanja.
Prema islamskim predajama, kralj Negus bio je među prvim vladarima koji su pružili zaštitu muslimanima tokom hidžre u Abesiniju, zbog čega zauzima posebno mjesto u islamskoj historiji. Motiv Anaze i danas se u islamskoj tradiciji povezuje sa simbolikom zaštite, reda i poštovanja prostora molitve.