Ako se (ne)stabilnost ekonomija u razvoju svodi na nusproizvod izbora monetarne politike u bogatom svijetu, čuvari globalne finansijske arhitekture imaju mnogo toga za odgovoriti.
– Autor je član SZABIST-a, Islamabadskog Fakulteta društvenih nauka, te profesor i doktorant ekonomije na Univerzitetu Ibn Haldun u Istanbulu.
Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetska banka gurali su relativno zatvorene zemlje ka većoj liberalizaciji kapitalnog računa u posljednjih nekoliko decenija, ponekad i strogim uslovljavanjem.[1] Sada, kada više kamatne stope u razvijenim ekonomijama izvlače kapital iz ekonomija u razvoju, ove uticajne međunarodne finansijske institucije (MFI) imaju odgovornost da djeluju.
Iako je sloboda investiranja gdje god želite klikom na svoj pametni telefon fascinantna, dolazi s velikom makroekonomskom cijenom u obliku ranjivosti koju unosi u ekonomiju. Budući da su investitori skloni ponašanju krda, negativne vijesti mogu pokrenuti utrku za povlačenje. Ova žurba za izlaskom “na vrijeme” – recimo, prije nego što dionice dalje padnu – može čak i lažnu uzbunu pretvoriti u samoispunjavajuće proročanstvo.
Magija kapitala i njegovo prokletstvo
Uzmite u obzir istočnu Aziju, region koji je imao značajne koristi od priliva kapitala 1990-ih kada su zemlje liberalizirale kapitalne račune slijedeći savjet MMF-a. Ekonomije koje su rasle po neviđenim stopama učinile su ih atraktivnim mjestima za ulaganja. Investitori su požurili da postanu dio “Istočnoazijskog čuda”, a strani kapital koji je priticao u posao pomogao je turbo-punjenju.
Sve je izgledalo dobro sve dok sredinom 1990-ih, Federalne rezerve nisu počele da povećavaju kamatne stope kako bi usporile američku ekonomiju i kontrolisale inflaciju. Više stope značile su veći prinos za globalne investitore i izazvale navalu vrućeg novca iz ekonomija u usponu u SAD.
Kako je globalna potražnja za dolarima, za investiranje u Americi, porasla, tajlandski bat nije uspio da održi fiksiranu stopu u odnosu na jačanje dolara i pretrpio je ogroman pad, smanjivši ga na manje od polovine vrijednosti u roku od šest mjeseci.[2]
Sa tim šokom, počela je panika oko održivosti duga u cijelom regionu i dovela do onoga što ekonomisti nazivaju iznenadnim zaustavljanjem priliva kapitala. Zaraza se proširila regionom poput šumskog požara. Mnogi zajmovi koji bi se obično vraćali morali su biti vraćeni zabrinutim zajmodavcima. Kao rezultat toga, bruto domaći proizvod (BDP) nekih zemalja istočne Azije pao je čak za dvocifrene procentne poene, postajući oštro negativan.[3]
Finansijska pomoć MMF-a, iako je bila istorijska, bila je zasjenjena kvantom bijega kapitala, a njegovi agresivni politički pravci kritizirani su zbog pogoršanja panike i produžavanja krize. Nobelovac Joseph Stiglitz je istakao da ove ekonomije uopšte nisu bile spremne za tako brzu dekontrolu kapitala.[4]
Kriza u nastajanju?
Kako se danas mnoge zemlje nalaze na ivici neizvršenja obaveza, a državni dug za njih 19 trguje po lošim stopama, pouke iz istočnoazijske krize moraju se uzeti u obzir. Ako je iznenadni preokret tokova kapitala izazvao krah čak i u “čudotvornim ekonomijama”, manje otporne zemlje su mnogo ranjivije.
Već imajući ograničen fiskalni prostor, vlade su morale da istisnu ranije neplanirani dio svojih budžeta za upravljanje virusom COVID-19, vakcinaciju i mreže socijalne sigurnosti. Budžetski deficit Gane je, na primjer, porastao sa 7,5 posto BDP-a u 2019. i na 15,2 posto u 2020. godini.[5]
Na vanjskom planu, više deviza je potrošeno na uvoz iste količine hrane i goriva kao i ranije zbog viših cijena roba, što je posljedica rata u Ukrajini. Liban i Pakistan, iskusili su ozbiljan pritisak na devizne rezerve od uvoza kada su prilivi presušili.
Dakle, pored svojih specifičnih makroekonomskih izazova, ove zemlje su se suočile sa pritiskom fiskalnih i međunarodnih plaćanja zbog šokova koji su bili izvan njihove kontrole.
Šta je gore? Fed je podigao kamatne stope kako bi ublažio inflaciju u SAD-u. Investitori sada povlače kapital iz ekonomija u razvoju kako bi dobili unosnije stope u SAD kako dolar jača: zastrašujući scenario koji podsjeća na krizu Istočne Azije.
U oštrom preokretu tokova u posljednjih pet mjeseci, ekonomije u usponu su doživjele odlazak kapitala u vrijednosti od preko 38 milijardi dolara uloženog u obveznice i dionice. Ovaj trend ne utiče samo na devizne kurseve, već je takođe učinio da obezbjeđivanje novih kredita za ekonomije u teškom stanju bude mnogo skuplje.[6]
Da li međunarodne finansijske institucije rade dovoljno
Iako MMF i Svjetska banka nisu bili daleko od izazova koji proističu iz COVID-a 19 i ponudili su različite oblike pomoći (osim nesretnog isključenja Afganistana), sestrinske institucije izgledaju pomalo umorne suočavanjem s novim izazovima inflacije i rata.
Kada se slobodno kretanje kapitala, njihova omiljena politika, podiže kao značajan problem za devizama izgladnjele ekonomije, čini se da međunarodne finansijske institucije ne djeluju s potrebnom hitnošću.
U finansijski globalizovanom svijetu, investitori prate signale međunarodnih finansijskih institucija i na taj način su se ove institucije efektivno transformisale u čuvare kapije na globalnim tržištima kapitala. Ovo čini njihovu odgovornost većom od njihove bruto pomoći.
Osim blagovremenog obezbjeđivanja potrebnog monetarnog jastuka, međunarodne finansijske institucije moraju koordinisati za potrebe finansiranja i moguće restrukturiranje privatnog, bilateralnog i multilateralnog duga koji je prijeko potreban ugroženim ekonomijama, u suštini ispunjavajući svoj raison d'etre (razlog postojanja).
Na kraju, jedan od prvobitnih ciljeva konferencije u Bretton Woodsu, rodnom mjestu MMF-a i Svjetske banke, bio je osigurati monetarnu disciplinu u svim zemljama i olakšati ekonomski razvoj u globaliziranom svijetu. Ako se (ne)stabilnost ekonomija u razvoju svodi na nusproizvod izbora monetarne politike u bogatom svijetu, čuvari globalne finansijske arhitekture imaju mnogo toga za odgovoriti.
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku BeharTV.
- [1]https://www.files.ethz.ch/isn/99037/2005_08_The_IMF_and_the_Liberalization.pdf
- [2] http://www.columbia.edu/cu/thai/html/financial97_98.html
- [3] https://corporatefinanceinstitute.com/resources/knowledge/finance/asian-financial-crisis/
- [4] https://wwnorton.com/books/9780393330281
- [5] https://www.imf.org/en/News/Articles/2021/07/20/pr21221-ghana-imf-executive-board-concludes-2021-article-iv-consultation
- [6] https://www.iif.com/Research/Capital-Flows-and-Debt/Capital-Flows-Tracker
