U glavnom gradu Bosne i Hercegovine se danas obilježava 28. godišnjica masakra na Markalama kada će se brojni građani, rodbina, prijatelji i zvaničnici prisjetiti nevinih građana koji su ubijeni na današnji dan 1995. godine kod ulaza u Gradsku tržnicu na Markalama, javlja Anadolu.
U masakru na pijaci Markale 28. augusta 1995. godine ubijeno je 43 Sarajlija, a 84 je lakše i teže ranjeno.
Minobacačka granata ispaljena iz pravca Trebevića, eksplodirala je kod sjevernog ulaza u sarajevsku Gradsku tržnicu. Time su srpske vojne, policijske i paravojne formacije na današnji dan prije 28 godina počinile još jedan u nizu stravičnih zločina u ratu vođenom u Bosni i Hercegovini od 1992. do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u novembru 1995. godine.
Amerisa Ahmetović, žrtva masakra kod sarajevske Gradske tržnice: Morala sam učiti ponovo da živim
Amerisa je bila među desetinama civila koji su došli da kupe hranu u tržnici, a u razgovoru za Anadolu prisjeća se tog kobnog dana kada je kako je kazala, vladalo prividno primirje.
“Imala sam 16 godina, došla sam da kupim nešto što sam mogla kupiti za te pare i ono što se nudilo. Oko 10 sati ušla sam u tržnicu, kupila neke stvari. Pošla sam da izađem dole na donji izlaz. Vratila sam se, ponovo pošla i vratila se i treći put kad sam htjela da izađem, kada sam zakoračila nogom samo je nastao mrak, tišina i smrad baruta. Kroz glavu mi je prošlo da je bio masakr, jer je bio prethodno na Markalama i vidjeli smo kako je to izgledalo na televiziji. Bila sam svjesna da je pala granata”, pričala je Ahmetović.
U tom momentu je, prisjeća se, bila “zalijepljena” za zid tržnice, a od mjesta pada granate nalazila se svega dva i po metra.
“Pogledala sam ruke, vidjela sam da nema nikakvih oštećenja. Crno je sve od baruta. Pogledam dole, pomaknem suknju da vidim, jedna noga stoji, na drugoj visi komad mesa, noge nema. Ostala sam bez noge. Sama sa sobom sam pričala. To su momenti kada čovjek mora da razmisli i sam sa sobom se dogovori. Tu je ležao čovjek bez nogu, bez glave, samo trup. Razmišljam kako moram da tražim pomoć i bacam se na tog čovjeka. U momentu kad sam pala na njega, osjetila sam kako njegovo srce još kuca. Samo sam podigla ruku. Čim je granata pala, došli su ljudi koji su pomagali. Solidarnost je bila ogromna. Nisu brinuli da li će druga granata pasti, nego da spase što više ranjenih”, kazala je Ahmetović.
Po dolasku u UKC Koševo iz njenog mladog tijela izvađena je velika količina gelera. U trenutku dok je ležala na podu, tražila je da joj donesu zavoj kako bi sebi podvezala ranu.
U međuvremenu je Amerisa osnovala porodicu, postala majka dvoje djece i predsjednica Udruženja civilnih žrtava rata “Svjetlost”.
“Morala sam učiti ponovo da živim. Vi mene vizuelno kad gledate, rekli biste da mi ništa ne fali. Ali ja najbolje znam kad se suočim uveče, kad moram skinuti protezu i moram je staviti. Pogotovo kad su djeca bila mala, kad sam trebala ustati ja nisam mogla. Bila sam hendikepirana. Nije lako nikome ko se god suočio s nekim invaliditetom, nije mu jednostavno u životu”, rekla je Ahmetović, dodavši da je osobama s invaliditetom u Bosni i Hercegovini život dodatno otežan.
Uprkos teškim životnim iskušenjima, ostala je hrabra, vedra i optimistična žena za koju je mir najdragocjeniji.
U masakru koji se dogodio na sjevernom ulazu u sarajevsku Gradsku tržnicu 28. augusta 1995. godine, pred sam kraj rata u BiH, smrtno su stradali: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.
Na Markale je godinu i po ranije, 5. februara 1994. godine također pala granata sa srpskih položaja oko tada opkoljenog Sarajeva i usmrtila 68, a ranila 144 osobe.
