Samo za neupućene, iznenađujuće bi zvučala činjenica da su u drugom krugu kandidat opozicione stranke, te kandidat partije koja ima vanparlamentarni status. Imena Mila Đukanovića i Jakova Milatovića tako će se naći na glasačkom listiću 2. aprila.
Veliki, a biće i jedini dobitnik u prvom krugu je Milatović. ‘Borba’ za drugo mjesto koje vodi u odlučujući krug, zapravo, uopšte i nije bila neizvjesna kao što se očekivalo.
Ono što jeste očekivano – to je što se u drugom krugu našao Đukanović. No, podrška koju je dobio u prvom krugu govori da će uoči odlučujućeg imati izuzetno zahtjevan zadatak.
Kako je u pitanju i prilično nesvakidašnji momenat za naše prilike, u najkraćem rezimeu treba pomenuti i čin podnošenja ostavke kandidatkinje Socijaldemokratske partije Draginje Vuksanović-Stanković.
Birači većine okrenuli se Milatoviću
Nakon prvog kruga, jasno je kako je, uz simpatizere Evrope sad, znatan dio birača parlamentarne većine glasove usmjerio ka Milatoviću, što ukazuje i na to da su, zapravo, prepoznali kako je riječ o kandidatu koji bi imao u drugom krugu znatno veće šanse u odnosu na Andriju Mandića.
Zavrijedi li podršku birača većine – a Mandić ih je već pozvao da to učine – Milatović bi u drugi krug mogao ući uz ‘startnu poziciju’ od oko 60 odsto glasova, koliko su, uz njega, dobili i preostali kandidati iz tog dijela političkog spektra.
Da li DPS može nadomjestiti zaostatak
Sa druge strane, takođe je jasno kako DPS i njen kandidat u drugi krug ulaze sa osjetno nižom podrškom, te je sada pred njima veoma ozbiljno pitanje – da li je moguće nadomjestiti razliku koja je evidentna nakon prvog kruga.
Sam Đukanović večeras je kazao kako su prepoznali ‘rezervoare’ birača koji su apstinirali u prvom krugu. Tom korpusu vjerovatno pripadaju i sredine u kojima dominantno žive manje zastupljeni narodi, a u kojima je u prvom krugu bila izuzetno slaba izlaznost.
Mandić i Bečić daleko od drugog kruga
Iako se opredijelio za pomirljivu kampanju bez teških riječi, Mandić je, kako se ispostavilo, bio daleko od drugog kruga. Slično je i sa Aleksom Bečićem koji je, uprkos podršci URE, ostao tek na 11 odsto glasova.
Dio birača Demokrata, ali i URE, po svemu sudeći procijenio je kako je bolje da njihov glas ovog puta ode Milatoviću. Zapravo, upitno je da li je podrška URE uopšte imala bilo kakav uticaj na Bečićev rezultat.
Krajnje odgovoran potez nakon lošeg rezultata
Kandidatkinja Socijaldemokratske partije Draginja Vuksanović-Stanković definitivno je ostvarila loš rezultat i, naročito kada se u obzir uzme procenat koji je osvojila na prethodnim predsjedničkim izborima.
Stoga, njena odluka da podnese ostavku na sve stranačke funkcije, pa i onu poslaničku, ne iznenađuje – u pitanju je krajnje odgovoran potez. Ali veoma i rijedak momenat na našoj političkoj sceni, na kojoj je institut ostavke gotovo nepoznat.
Skromna podrška koju su dobili Goran Danilović (Ujedinjena) i nezavisni kandidat Jovan Radulović, sa druge strane, prilično je očekivana.
Milatović najbolji u srednjoj, Đukanović u sjevernoj i južnoj regiji
Interesantno je i to da je Milatović osvojio najveći broj glasova u srednjoj regiji, kojoj pripadaju glasovi iz Podgorice i Nikšića.
Sa druge strane, na sjeveru i na primorju najviše je glasova osvojio Đukanović.
Četvrti put drugi krug
Predsjednički izbori u Crnoj Gori do sada su tri puta ulazili u drugi krug, doduše nijednom u nezavisnoj državi. Sva tri puta to se dogodilo tokom devedesetih.
Najprije je predsjednik biran u drugom krugu 1990. godine. Iako je kandidat Saveza komunista Momir Bulatović u prvom krugu osvojio gotovo 63 odsto glasova, tadašnja su pravila nalagala kako dva kandidata sa najvećim brojem glasova, bez obzira na osvojene procente, moraju u drugi krug. A tamo je Bulatović pobijedio kandidata Saveza reformskih snaga Ljubišu Stankovića, pri čemu je odnos procenata bio 78-22.
Tri godine kasnije, birači u Crnoj Gori opet su birali predsjednika u drugom krugu. Još jednom je tamo bio Bulatović, ovog puta kao kandidat Demokratske partije socijalista, a njegov oponent bio je nezavisni kandidat Branko Kostić. Bulatović je tada osvojio 63 odsto glasova, a Kostić blizu 37.
Najčuveniji drugi krug dogodio se 1997. godine. Nakon raskola unutar Demokratske partije socijalista, njen kandidat za predsjednika bio je Milo Đukanović, dok je ispred novoformirane Socijalističke narodne partije na izborima nastupio dotadašnji predsjednik Republike Crne Gore Momir Bulatović.
Bulatović je u prvom krugu osvojio više glasova od Đukanovića, uz najmanju razliku u istoriji predsjedničkih izbora – svega 0,74 odsto. No, u drugom krugu dogodio se obrt, te je Đukanović postao predsjednik. On je tada imao 50,8 procenata glasova, a Bulatović 49,2.
