Građani Kosova danas se sjećaju strašnog masakra u mjestu Račak koji se dogodio na današnji dan 15. januara, prije tačno 25 godina kada su srbijanske združene sigurnosne snage ubile i masakrirale 45 građana Kosova. To je masakr koji je šokirao svijet u izazvao međunarodnu reakciju, ali je do danas samo jedna osoba proglašena krivom za učešće u njegovom izvršenju.
Na današnjoj komemorativnoj ceremoniji sjećanja kojoj je prisustvovao i tadašnji ambasador OSCE-a William Walker državni vrh Republike Kosovo odao je počast i položio vijence na spomen kompleks u Račku, u čast civilnih žrtava toga mjesta.
„15. januara, te izuzetno hladne zime, dogodio se ovaj jeziv zločin, dok se na sahranu 45 civila čekalo četiri sedmice jer je bila velika borba za njihova tijela“, rekao je premijer Kurti.
On je dodao i da je 11 vojnika Oslobodilačke vojske Kosova palo u borbi za zaštitu tijela koje je Srbija izmasakrirala i da te četiri nedelje pokazuju da je Srbija pokušala da prikrije i iskrivi istinu, te opravda zločin.
„Kada se desio masakr u Račku, ambasador Vilijam Voker kao šef OEBS-a na Kosovu došao je ovdje kod meštana i govorio istinu, rekao je da je ovo masakr i zločin protiv čovječnosti. Poznato je da je istina najveći neprijatelj diktatora i šovinista, pa je ambasador Vilijam Voker i dan-danas najnapadanija i najomraženija ličnost u Srbiji, u kojoj i dalje dominira autoritarni režim, ministra informisanja tog vremena, danas predsjednika Srbije”, podsjetio je Kurti.
Masakr u Račku
Masakr u Račku nad albanskim civilima dogodio se 15. januara 1999. godine i jedan je od najtežih masakra koji su srbijanske združene sigurnosne snage počinile tokom rata na Kosovu 1998-1999. To je masakr koji je šokirao svet u izazvao međunarodnu reakciju, ali je do danas samo jedna osoba proglašena krivom za učešće u njegovom izvršenju.
Mještani sela Račak, u opštini Štimlje, 15. januara 1999. probudili su se okruženi srbijanskim združenim policijskim, vojnim i paravojnim jedinicama sa teškim ratnim vozilima.
Nešto prije sedam sati većinu stanovnika sela probudio je zvuk srbijanske teške artiljerije, koja je počela da granatira selo sa različitih položaja.
Posle niza granatiranja, srbijanski vojnici kreću u pretrese od kuće do kuće i tada stanovnici ovog sela pokušavaju da pobjegnu, ali su već bili opkoljeni.
Iz jedne kuće gdje su se skrivali izvedena su 24 muškarca koja su u koloni pod pratnjom srpskih trupa odvedena do lokacije poznate kao “Bebušijeva jama” gdje su streljani iz mitraljeza iz neposredne blizine i potom masakrirani.
Ukupno 45 albanskih civila ubijeno je i masakrirano tog dana, uključujući djecu, žene i starce, na različitim lokacijama.
Sutradan, 16. januara, Račak je posjetio tadašnji šef Posmatračke misije Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OEBS) na Kosovu, ambasador Wiliam Walker, kako bi izbliza video šta se dogodilo.
Nakon obilaska sela i mjesta zvanog “Bebušijeva jama“, gdje se danas nalazi Spomen-kompleks Račak, ambasador Walker bio je užasnut prizorom leševa i bez oklijevanja je u tim trenucima izjavio: “Po onome što sam video, bilo je očigledno da imamo posla sa masakrom i zločinom protiv čovječnosti. Ovo je najtužniji događaj u mom životu”. Ovaj događaj je promijenio historijski tok rata na Kosovu.
Ispovijest preživjelog Aziza Beqirija
Preživjeli masakra u Račku, Aziz Beqiri iz sela Račak, koji je tada imao 48 godina, prisjeća se da je 15. januar 1999. godine bio je mjesec Ramazan i nekoliko dana pred bajram. Beqiri u izjavi za Anadoliju kaže da dvije noći nakon masakra i onoga što je video nije mogao da zaspi.
On ističe da ga je to jutro 15. januara zateklo u kući sa djecom. Kada je čuo prvu pucnjavu, djeci je rekao “idite sa ostalima, pa šta vam Bog da”, dok je on otišao u planinu kako bi mogao da pomogne u spasavanju nekog života. Kasnije je učestvovao u registraciji ubijenih i masakriranih.
“Kada sam video žrtve, bilo je onih koji su presječeni, sa izvađenim srcem, sa ‘dum-dum’ mecima koji te uništavaju jer eksplodiraju po drugi put u tijelu. Među ubijenima i masakriranima bilo je i djece, staraca i žena. Jedna žena kojoj su muž i dva djevera ubijeni, krenula je za njima u namjeri da ih sretne, ali se suočila sa neprijateljskom zasjedom i oni su je likvidirali, bila je stara, a ne mlada, a mi smo za sve uzeli bilješke“, naglašava Beqiri.
Posle tragedije 15. januara, Beqiri se zajedno sa grupom dobrovoljaca pobrinuo za prikupljanje leševa. Kada su 17. januara tijela ubijenih i masakriranih sakupljena u džamiji u Račaku kako bi bila sahranjena, ponovo su bila meta srbijanskih trupa, koje su htjele da ih uzmu silom. Međutim, vojnici Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) iz okoline organizovali su se da tako nešto spriječe i razvila se borba u selu, a leševi su ostali nepokopani.
“Dana 17. januara su se borili da uzmu leševe, nisu uspeli, pa su se vratili ponovo. Sutradan su ponovo došli, ali nisu mogli da ih uzmu. Prekosutra su leševe odnijeli. Tog dana poginuo je i komandant brigade jer su vojnici dolazili sa svih strana da zaštite leševe i da ih ne puste“, kaže Beqiri.
Beqiri dodaje da su leševi, koje su srbijanske snage odnijele u Prištinu na obdukciju, 12. februara vraćeni u selo i sahranjeni u prisustvu srbijanskih snaga.