Naučnici koji ponovo razmatraju misteriozni signal sa južnog pola Marsa su predložili novo potencijalno objašnjenje, a ono ne sluti dobro za nade da će se na Crvenoj planeti pronaći tečna voda.
2018. godine, naučnici su koristeći podatke iz Mars Advanced radara za sondiranje podzemlja i jonosfere (MARSIS) orbitera Evropske svemirske agencije objavili da su primijetili radarski signal koji bi se mogao protumačiti kao dokaz tekuće vode. Taj signal, čudan sjajan odraz, došao je sa južnog pola Marsa u regionu poznatom kao Ultima Scopuli. Istraživači koji istražuju refleksiju sada sugeriraju da signal nije došao iz samog leda, pa čak ni iz tekuće vode, već iz ispod geoloških slojeva napravljenih od minerala i smrznutog ugljičnog dioksida. Konkretno, pokazalo se da debljina ovih slojeva, a ne ono od čega su napravljeni, stvara onostrani odraz.
Na Zemlji, zasljepljujući odrazi poput ove često dolaze iz tekuće vode. Na primjer, subglacijalna jezera poput jezera Vostok na Antarktiku, koje je ležalo ispod više od 3 kilometra leda milionima godina, uzrokuje svijetli radarski signal poput onog na Marsu. Međutim, to što je moguće da se tako nešto dogodilo i na Marsu ne garantuje prisustvo tečne vode.
Istraživački tim je koristio radarske podatke sa MARSIS-a, zajedno sa kompjuterskim simulacijama, da bi istražio ovu misteriju. Naučnici su simulirali slojeve leda i drugih supstanci, poput bazaltnih stijena koje su nastale nakon drevnih vulkanskih erupcija na Marsu, kako bi vidjeli kako će ovi materijali reagirati na dolaznu svjetlost.
Budući da je ogromna količina ugljičnog dioksida zamrznuta na južnom polu Marsa, planetarni naučnik Univerziteta Cornell i vodeći autor istraživanja Dan Lalich bio je siguran da će u simulacije uključiti slojeve ovog leda. A jedna simulacija posebno, sa slojem leda ugljičnog dioksida i ispod vodenog leda, otkrila je da razdvajanje i debljina slojeva određuju jačinu refleksije.
Prethodne studije na kojima je Lalich radio također su otkrile da određeni minerali također mogu izazvati ovakav odraz. On vjeruje da su čak i slojevi leda prekrivenog prašinom Crvene planete sposobni za to. U svakom slučaju, za stvaranje refleksije nije potrebna tečna voda.
“Mogao sam da koristim slojeve kamenja ili čak posebno prašnjav vodeni led i dobio bih slične rezultate”, rekao je on u izjavi. “Poenta ovog rada je zapravo da je sastav bazalnih slojeva manje važan od debljine slojeva i razdvajanja.”
Novo istraživanje, međutim, ne znači da nema šanse da tečna voda postoji negdje na Marsu.–
“Nijedan posao koji smo obavili ne opovrgava moguće postojanje tekuće vode dolje”, rekao je Lalich. “Mi samo mislimo da je hipoteza o smetnji konzistentnija s drugim zapažanjima. Nisam siguran da bi bilo šta osim vježbe moglo dokazati da je bilo koja strana ove debate definitivno tačna ili pogrešna.”
Bilo ispod glečera ili duboko ispod spržene crvenkaste površine planete, voda – a možda i tragovi života ili – možda još uvijek negdje vrebaju.
Istraživanje je opisano u radu objavljenom 28. septembra u Nature Astronomy (otvara se u novoj kartici).
