Izraelska okupatorska vojska nedavno je zauzela granični prijelaz Rafah, jedini izlaz iz Gaze nakon što su izraelski tenkovi ušli u grad Rafah na jugu Pojasa Gaze.
Rafah je bio posljednje sigurno sklonište za 1,5 miliona raseljenih Palestinaca, a okupacijom tog grada izraelski režim pokrenuo je novi ciklus masakra nad civilima. Nasilje u Rafahu je neopisivo, a upravo suprotno vladama, javno mnijenje širom svijeta, pa i na Zapadu, reaguje na zločine u Gazi.
Studenti evropskih i američkih univerziteta nastavljaju svoje proteste u znak podrške Palestincima a Vijeće UN-a za ljudska prava zatražilo je zabranu isporuke oružja izraelskoj vojsci. Ali da li samo rasprava o sankcijama Tel Avivu u Vijeću za ljudska prava pomaže u obustavi izraelskih zločina?
Odgovor je svakako ne.
Odgovor na gore navedeno pitanje je ne. Nažalost, uprkos globalnim reakcijama i protestima i izraelskom gubitku kredibiliteta na svjetskoj sceni zbog njegovih tekućih ratnih zločina u Gazi, ove reakcije do sada nisu uspjele odvratiti Tel Aviv da prestane sa svojim zločinima u opkoljenoj enklavi, posebno u Rafahu. Dakle, čini se da je efikasniji izbor bojkot ovog režima, bojkot na koji su prije mnogo godina pozivale mnoge propalestinske zemlje, najviše Iran. Iransko ministarstvo vanjskih poslova nedavno je službeno pozvalo na bojkot izraelskog režima kao odgovor na barbarske zločine u Gazi.
Kakav bojkot?
Propalestinska kampanja, koja je aktivan pokret u SAD-u i Evropi, a čiji su članovi uglavnom propalestinski studenti različitih nacionalnosti, među nevladinim je organizacijama koje već duže vrijeme naglašavaju globalni bojkot Izraela. Ovaj nevladin i međunarodni pokret prošlog mjeseca je kao odgovor na izraelsku mašinu za genocid u Gazi formiranjem koalicije globalnih aktivista za ljudska prava predložio bojkot isporuke goriva Izraelu kako bi time povećali pritisak na Tel Aviv.
Poziv za zabranu isporuka goriva Izraelu fokusira se na četiri ključna zahtjeva:
- Obustavljanje izvoza energenata u Izrael.
- Obustavljanje izraelskog uvoza energenata.
- Obustavljanje aktivnosti u projektima vađenja nafte i gasa
- Obustavljanje saradnje sa izraelskim energetskim kompanijama u drugim regijama.
Bojkotovanje Tel Aviva u ove četiri oblasti može zadati težak udarac cionistima.
Zašto je bojkot goriva efikasan?
Postoje uvjerljivi razlozi koji pokazuju da zabrana goriva može biti utjecajna. U proteklih 7 mjeseci, odluka Jemena da uvede pomorsku blokadu Izraelu u znak solidarnosti s palestinskim narodom pogodila je najvažniju arteriju globalne trgovine naftom i plinom i imala je neosporan učinak na izraelski režim. Taj potez primorao je velike naftne i plinske kompanije, uključujući BP i Shell, da zaustave sve isporuke kroz Suecki kanal, što je dodatno poremetilo globalno tržište zadržavanjem 35 miliona barela nafte na moru. Trenutno, zbog operacija jemenskih snaga, Izrael se suočava sa ozbiljnim izazovom uvoza energenata iz Crvenog mora.
U ovoj situaciji, ako dođe do realizacije antiizraelskog bojkota u oblasti energetike na nepomorskim rutama i od strane drugih kompanija, Izrael će se također morati suočiti i sa sveopštim bojkotom.
Kako se može provesti bojkot energenata?
Što se tiče implementacije bojkota u oblasti energetike, može se navesti nekoliko praktičnih načina. U protekla dva mjeseca, sindikati u Kolumbiji tražili su od svoje vlade da prestane s kopanjem uglja za izvoz u Izrael, a lučki radnici u toj zemlji također su odbili da utovare robu namijenjenu Izraelu.
U Turskoj su građanski aktivisti pozvali na zatvaranje terminala sa kojih se 60 posto sirove nafte potrebne Izraelu šalje u izraelsku luku Ašdod. Također, ako Brazil, koji je još jedan ključni dobavljač izraelske sirove nafte i koji je sada među najžešćim kritičarima Izraela u ratu u Gazi, uvede embargo na naftu, zalihe energenata Izraela će biti u kritičnom stanju.
Također, propalestinski protesti pozivaju velike kompanije da prekinu svoje zajedničke projekte s izraelskim režimom. Tokom protekle decenije, izraelski režim je postao veliki proizvođač i izvoznik gasa. Gas kojeg Izrael proizvodi izvozi se iz palestinskih voda u Jordan, Egipat, a odnedavno i u Evropsku uniju.
Ako se izvođači povuku iz ovih projekata, Izrael će se također suočiti sa strukturnom krizom za opskrbu plinom. Najmanje 12 američkih i zapadnih kompanija dobilo je dozvole za istraživanje gasa na obali Gaze u oktobru 2023. godine, a sada je pritisak aktivista za ljudska prava na ove kompanije. Kompanije uključuju BP, Eni i Dana Petroleum. Ove kompanije su zapravo prekršile međunarodno pravo, jer se dio vađenja gasa obavlja u vodama koje se nalaze uz obalu Gaze i koje UN priznaju kao okupirane teritorije.
EU, saučesnik izraelskog kršenja međunarodnih zakona
Zanimljivo je da se najveći dio izraelskog uvoza plina odnosi na Evropsku uniju, jer se ovaj blok smatra kupcem “značajne” količine plina proizvedenog sa okupiranih palestinskih obala. Brodovi koji prevoze LNG koji je proizveden na obalama Gaze redovno pristaju u Belgiji, Walesu, Marseilleu, Toskani i drugim destinacijama. Iako je ovaj izvoz plina nezakonit, EU još nije poduzela ništa protiv njega. U međuvremenu, evropski aktivisti za ljudska prava traže da se prestane kupovati gas od Izraela.
Ako aktivisti za prava organizuju protestno sjedenje i blokiraju pristajanje ovih brodova, ova zabrana će nametnuti troškove izraelskoj ratnoj mašini. Zato je trenutno dio fokusa građanske zajednice i aktivista za ljudska prava na zaustavljanju kupovine izraelskog gasa, pritisak koji, ako se nastavi, nesumnjivo može uzeti danak izraelskoj genocidnoj mašineriji.
