Stranka slobode i pravde uputila je otvoreno pismo javnosti povodom izbora Slavice Đukić Dejanović za ministarku prosvjete u kom ocjenjuje da je u pitanju rehabilitacija politike devedesetih.
Pismo je, kako se navodi u saopštenju, upućeno sa samo jednim ciljem – da se oni koji su zaboravili podsjete, a oni koji ne znaju obavijeste koga je režim Aleksandra Vučića postavio na funkciju koja je u ovom trenutku po mnogo čemu najvažnija u Srbiji.
Prenosimo pismo u cjelosti:
„Gospođa Slavica Đukić Dejanović, bliska prijateljica porodice Milošević i svjedok i aktivni učesnik političkih dešavanja koja su obilježila devedesete godine prošlog vijeka, postala je juče ministar po četvrti put.
Ovaj tekst nije dovoljno dugačak da bi u njemu stale sve fotelje u kojima je do sada sjedila prof. dr. Slavica Đukić Dejanović.
Ako postavimo pitanje zašto je izbor pao baš na penzionisanu profesorku kragujevačkog Univerziteta ne možemo a da ne pomislimo da je u pitanju rehabilitacija politike devedesetih. Tome u prilog ide i promocija Marka II Miloševića u funkcionera vladajuće SPS, povodom proslave 33 godine od postojanja iste.
A devedesete su vrijeme kada smo bili pod sankcijama, izolovani od svijeta, davili se u hiperinflaciji, kada su ubijeni Ćuruvija i Ivan Stambolić, vrijeme kada su ljudi ginuli u ratovima, a naša zemlja bila bombardovana. Vrijeme kada smo ekonomski i društveno propadali.
To je vrijeme kada je Slavica Đukić bila visoki funkcioner tada i sada vladajuće Socijalističke partije. Njoj je tada bilo dobro.
Komunisti su 1945, pa 1948. i 1949., a naročito 1953. sprovodili čistke na univerzitetima. Žrtve takvih čistki bili su, na primjer, i prof. dr. Aleksandar Kostić, kao i njegova supruga. Tu praksu su nastavili socijalisti zajedno sa radikalima i JUL-om 1998. kada su protjerali sa univerziteta desetine profesora, a na fakultete poslali batinaše da tuku studente. Za one koji se ne sjećaju, u toj Vladi su bili Vojislav Šešelj, Aleksandar Vučić, Tomislav Nikolić, Milovan Bojić, Jorgovanka Tabaković, Milan Beko, Maja Gojković. Dakle, SPS, JUL i radikali danas poznatiji pod nazivom Srpska napredna stranka.
U to vrijeme Slavica Đukić Dejanović je bila prorektor Univerziteta u Kragujevcu i direktor KBC Kragujevac. Nije ustala u odbranu autonomije univerziteta. I tad joj je bilo dobro.
Ne možemo a da se ne zapitamo, danas kada se na mirnim protestima protiv nasilja uključuje sve veći broj profesora i studenata, koja je uloga kadra koji se kalio u vrijeme najvećeg progona akademske zajednice i političkih neistomišljenika u novijoj srpskoj historiji. Da li sljedi obračun sa profesorima i studentima koji protestuju protiv nasilja?
Slavica Đukić Dejanović je bila i Ministar za demografiju i brigu o porodici u periodu 2016-2020.
Da li je za novo mjesto preporučuju rezultati ostvareni na čelu ovog ministarstva?
700.000 stanovnika manje ima Srbija prema rezultatima posljednjeg popisa, a za njenog mandata više od jednog Kragujevca je nestalo. Dakle, teško da su rezultati preporuka.
Profesorka Đukić Dejanović je već 7 godina u penziji i dugo nije u kontaktu sa obrazovanjem čak ni formalno. Suštinski se tom temom nije bavila decenijama.
A stanje u prosvjeti je više nego očajno.
Plate zaposlenih u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama su ispod republičkog prosjeka.
Sve je manje djece koja se upisuju u škole i na fakultete.
Udžbenici, ekskurzije i drugi troškovi „besplatnog obrazovanja“ su davno postali ogroman finansijski teret za većinu porodica u Srbiji.
Sve manje brucoša upisuje fakultete koji školuju za nastavničko zvanje. Djeca, sasvim opravdano, ne žele da se školuju za zanimanje koje im nudi život ispod svakog standarda.
Rezultati na PISA testovima su ispodprosječni. Pored toga treba dodati da je procenat nadprosječne djece na tim testovima izrazito mali, a procenat djece koja su riješila test ispod prosjeka izrazito velik. Sve to ukazuje da obrazovni sistem ni približno nije u stanju da pruži adekvatno školovanje usklađeno sa potrebama đaka.
Novi trend u prosvjeti je i da ministri preslišavaju dekane zbog izjava profesora koje nisu date u ime i za račun fakulteta. Gimnazijski profesori, koji poput Senke Jankov imaju stav koji se ne sviđa vladajućoj većini i lokalnim moćnicima, bivaju disciplinski kažnjeni iako za to nema pravnog osnova. Očigledan je pritisak na slobodu misli i govora što su Ustavom zagarantovana prava svakog građanina Republike Srbije.
Bez primjedbi na stručnu biografiju u domenu medicine i psihijatrije, politički gledano, prijedlog za ministra prosvjete je potpuno neprihvatljiv i neprimjeren u ovom ili bilo kom budućem trenutku,
Od Dače Marković, preko Jove Todorovića i Žarka Obradovića, naivni bismo bili, ako bismo vjerovali da će se sada nešto unaprijediti.
Prof. Đukić Dejanović je devedesetih sedila u fotelji prorektora i direktora KBC-a, dok su studenti i profesori na ulicama Beograda gutali suzavac i dobijali pendrek po leđima na studentskim protestima braneći autonomiju univerziteta. Dok su nas bombardovali, a policija tukla, novoizabrana ministarka je sedila sa Miloševićem u vili na Dedinju i bilo joj je dobro.
Danas dok stotine hiljada ljudi mjesecima na ulicama traži da se ova Srbija napokon suštinski promjeni, presvučeni radikali, SPS i JUL ponovo vode državu na način kao i devedesetih. Slavica Đukić Dejanović je ponovo dio toga i ponovo gleda kako da njoj bude dobro. Istorija nas uči da kad god je njoj bilo dobro ljudima u Srbiji je bilo loše“.
