Pijanistica i profesorica klavira Ema Pučić govori o svom muzičkom putu koji je započeo u djetinjstvu, vodio je do međunarodnih takmičenja, fakulteta u Nišu i povratka u rodni Novi Pazar, gdje danas obrazuje nove generacije mladih muzičara.
Još kao djevojčica, Ema Pučić bila je prepoznata kao izuzetno talentovano dijete. Danas je zaposlena kao profesorica klavira u muzičkoj školi u Novom Pazaru, upravo onoj u kojoj je i sama načinila prve muzičke korake. Sa Emom smo razgovarali o njenom muzičkom putu i tome kada je shvatila da je muzika nešto čime želiš ozbiljno da se bavi.
„Odrasla sam u muzičkom okruženju. Moj otac je profesor u muzičkoj školi i od djetinjstva sam bila okružena muzikom. Sasvim prirodno sam razvila interesovanje i vrlo rano upisala osnovnu muzičku školu u Novom Pazaru, čak godinu ranije nego što je uobičajeno.“
Početak, kako kaže, nije bio nimalo jednostavan.
„U isto vrijeme učite slova, čitanje i pisanje, a onda se pojavi potpuno novi jezik – muzički. Bilo je trenutaka kada sam mislila da to nije za mene, ali uz podršku roditelja odlučila sam da nastavim. Danas znam da je to bila jedna od najvažnijih odluka u mom životu.“
Već u drugom razredu osnovne muzičke škole Ema se našla na međunarodnoj sceni.
„Moje prvo takmičenje bilo je u Italiji, u Barletti, gdje sam osvojila drugu nagradu. To je bio ogroman podstrek za mene. Imala sam devet godina i tada sam prvi put osjetila šta znači stati na veliku scenu i predstaviti se publici iz cijelog svijeta.“
Posebno je zahtjevno bilo to što je svirala repertoar koji nije bio predviđen za njen uzrast.
„Program je uvijek bio težak i često namijenjen starijim razredima. To je zahtijevalo sate i sate vježbanja, ali me je upravo to motivisalo. Taj osjećaj nakon nastupa i takmičenja bio je neprocjenjiv.“
Tokom osnovne muzičke škole nizala je uspjehe širom Srbije, a jedno od najznačajnijih priznanja osvojila je na takmičenju Žene u muzici, gdje je ponijela titulu laureata.
Iako u Novom Pazaru ne postoji srednja muzička škola, Ema nije odustala.
„Srednju muzičku školu upisala sam u Kraljevu. Imala sam 15 godina i živjela sam u učeničkom domu. Bilo je teško odvojiti se od porodice i prijatelja, ali svi smo tamo bili iz istog razloga – zbog muzike. To nam je olakšalo prilagođavanje.“
Nakon srednje škole uslijedio je Fakultet umjetnosti u Nišu, odsjek za klavir, a Ema je, uz diferencijalne ispite, fakultet upisala već nakon treće godine srednje škole.
„To je bila odluka koju smo donijeli uz savjet mog oca. Položila sam sve potrebne ispite i odmah započela akademske studije.“
Po završetku studija, bez duže pauze, započela je i profesionalni rad.
„Odmah sam se zaposlila u muzičkoj školi i upisala master studije. Danas radim s djecom u istoj školi u kojoj sam i sama bila učenica. Najizazovnije je vratiti se na same početke i prilagoditi se svakom djetetu individualno, ali je osjećaj kada vidite njihov napredak neprocjenjiv.“
Kada je riječ o nastupima, Ema priznaje da ih u rodnom gradu nema dovoljno.
„Najčešće nastupam na školskim koncertima, ali moja velika želja je da održim koncert u Novom Pazaru. To bi za mene imalo posebnu emotivnu vrijednost.“
Iako je imala ponudu za posao u inostranstvu, odlučila je da ostane.
„Dobila sam ponudu za rad na Malti, ali sam odlučila da ostanem. Nakon godina provedenih vani, poželjela sam porodicu, svoj grad i ljude. Novi Pazar ima dušu i posebno zajedništvo.“
Posebno ističe važnost očuvanja kulturne baštine grada.
„Novi Pazar je bogat kulturno-historijskim spomenicima, ali imam osjećaj da polako gubi autentičnost. Nadam se da će se više raditi na očuvanju tih vrijednosti za buduće generacije.“
Kao izvođača, najviše je inspiriše muzika Sergeja Rahmanjinova.
„On mi je omiljeni kompozitor, ali i jedan od najzahtjevnijih. Njegova muzika mi najviše odgovara i kao izvođaču i kao slušaocu.“
Za budućnost nema spektakularne planove, ali ima jasnu želju.
„Voljela bih da se više predstavim publici, posebno u svom gradu, i da nastavim da radim s djecom, jer vjerujem da je to ulaganje u budućnost muzike.“
