Ranko Rajović već godinama upozorava roditelje, nastavnike i odgajatelje na greške u odgoju i obrazovanju koje utiču na to da su djeca iz generacije u generaciju sve slabija.
Ranko Rajović, regionalni osnivač Mense, specijalista interne medicine, neuroendokrinolog, šef Katedre za neuronauke u odgoj i obrazovanju na Pedagoškom fakultetu u Kopru, istakao je u jednoj emisiji da je zadatak svih nas da djecu učimo da misle, a ne da znaju napamet.
“Djeca počinju da misle i uče da misle mnogo prije škole. Zato je važno krenuti sa tim aktivacijama misaonih procesa. To je senzo-motorno-asocijativna integracija. Moramo početi sa nekim dokazanim neuro-naučnim procesima da pomognemo djeci. Jer ako ih mi pustimo da se sami razvijaju, pogrešićemo, neće se razviti”, kaže Ranko Rajović, a prenosi Zelena učionica.
On tvrdi da znanja iz medicine moramo primjenjivati u radu s djecom. Kako objašnjava, okruženje se brzo mijenja, a s njim i mozak naše djece. Ako mi to ne shvatimo, imaćemo svaku novu generaciju s većim problemima.
“Svaka nova generacija je sve slabija i to traje već 10-15 godina. Ne samo kod nas. Evo na primjer u Hrvatskoj ove godine 4.000 djece nije primljeno u prvi razred. To je 10% generacije. I godinama su govorili i nadali se da će biti bolje, a sad su me zvali s Fakulteta za sport u Zagrebu da objasnimo šta se dešava”, otkriva Rajović i dodaje da telefoni o kojima i on sam govori nisu jedini problem.
Ekrani su, prema njegovim riječima, jedan od šest faktora koji mogu da uspore razvoj djeteta.
Ranku Rajoviću često se zamjera i to da se, kao ljekar, internista, miješa u posao obrazovanja i odgoja. On je objasnio i kakva je tačno povezanost njegove struke sa pedagoškim radom.
“Ali ako to ostavimo po strani i vidimo da je problem koji imamo star 10 ili 15 godina, zapitajmo se, da li rešenje možemo naći u knjigama ili teoriji ili u onome što smo učili prije 10 ili 15 godina? Pa ne možemo. Zašto ga onda tamo tražimo? E zato je važno primjenjivati neuronauke u obrazovanju i ogovju. Da bismo nova znanja donijeli i da bi ih ljudi koji kreiraju programe za vrtiće i škole i koji rade s djecom iskoristili”, kazao je Rajović.
Faktori koji utiču na usporen razvoj djece
Vraćajući se na temu usporenog razvoja djece i faktora na koji to utiču, on je otkrio i rezultate novijih istraživanja o korišćenju mobilnih telefona kod trudnica, baš u Srbiji, Hrvatskoj i BiH.
“Oko 50% trudnih žena koristi telefon pet sati dnevno. Telefon je u redu, ali ako ste u položaju tako da ga pet sati dnevno držite iznad glave fetusa, možda time stvaramo neki problem. Mi nemamo dokaze ni aparate u medicini koji mjere tu štetu. Znaćemo za 10 ili 15 godina. Ali istraživanja jesu vršena na malim životinjama. Ženka, recimo, koja ima bebu, odnosno fetus i ako ona živi u polju mobilnih telefona, imaće posljedice.”
Kao drugi faktor koji utiče na usporen razvoj Rajović navodi hranu.
“Hrana nam je prepuna mikroplastike. Mi smo toliko zagadili planetu, a mikroplastika može da utiče na formiranje mozga kod fetusa. Pa su tu toksini i teški metali u hrani. Moramo malo više da pričamo o tome da bi makar ta trudnoća prošla uz zdravu hranu”, objašnjava ovaj stručnjak za neuronauke.
“A onda kad se beba rodi, mama uzme da je doji, pa s njom uradi 10 selfija, pa izabere jedan i pošalje mami, kumi, drugarici. I tako svaki podoj po 10 selfija. To je žena koja je bila trudna, nedavno se porodila, doji. Ona je bebi potrebna. Šta ona radi dok doji bebu ili kad beba zaspi? Spusti telefon tu negdje kod glave. Ja savjetujem mladim mamama, pričajte s bebom kao da sve razume. Gledajte u nju, uspostavite kontakt očima, jer njen mozak raste od ljubavi.”
Još jedan problem koji ne treba zanemariti je i prezaštićivanje, za koje Rajović kaže da čak može da ošteti neke dijelove mozga i uspori razvoj. Dobar primjer je način na koji mama nosi bebu, najčešće prvu. Ona je instinktivno štiti držeći je uz sebe sa potpuno fiksiranom glavom, a bebi je, naprotiv, potrebno da može da je okreće lijevo-desno i razvija reflekse. Na sreću, kaže Rajović, tu su tate koje to ne rade, dok im mame ne “zabrane”.
“A onda kad ih pitam ko im je rekao da tako drže glavu, oni kažu pedijatar. Nije tačno. Pedijatar će vam reći da glavu novorođenčeta pridržavate, ne da je fiksirate. Ja ne osuđujem mame, to je prirodan instinkt, ali u toj ravnoteži između mame i tate raste zdravo dijete.”
Edukacija je roditeljima neophodna
Da moramo da se edukujemo i da ne možemo, kao naši preci, djecu da odgajamo po instinktu, nije nikakva novost. Rajović objašnjava i zbog čega je važno da roditelji i nastavnici uče.
“Kažu mnogi kako su naši roditelji mogli da odgajaju nas, nisu im trebale edukacije ni psiholozi. Tačno je, ali zaboravljaju da je to tako moglo jer se okruženje nije mjenjalo. Sada se okruženje mijenja nevjerovatnom brzinom i naša djeca su vrlo rano podložna različitim uticajima. Na njih više utiču društvene mreže nego roditelji. Zato roditelji moraju da se edukuju da se u tome snađu”, kazao je Rajović.
