Bosansko rukovodstvo i predstavnici Bošnjaka su tokom agresije odlučno rekli ne raspadu Bosne i Hercegovine, tražili vraćanje nacionalnog imena Bošnjak, vraćanje bosanskog jezika u upotrebu potencirali pitanja sandžačkih Bošnjaka. Pitanje Sandžaka se i u Dejtonu koristilo, pitanje Sandžaka se tada vještije koristilo nego danas, rečeno je na promociji knjige “Bošnjaci pred izazovima globalnih političkih procesa: Političko stasavanje jedne nacije”, autora Admira Lisice, u Glavnom uredu Bošnjačkog nacionalnog vijeća.
Lisica je kazao da je cilj istraživanja i nastale knjige bio da široj publici prikaže kakv su put Bošnjaci prošli do svog političkog stasavanja i hronologiji bošnjačke politike.
„Mi smo, faktički od 1906. godine do početka devedesetih prošlog stoljeća proveli trnovit put imali smo borbu za povratak nacionalnog imena Bošnjak, povratak bosanskog jezika u upotrebu. To je borba koju nisu vodili samo Bošjaci Bosne i Hercegovine. I Bošnjaci Sandžaka, dijaspore. Puno je, emigracija, općenito, uticala na političke procese u Bosni i Hercegovini i bez te zajedničke niti Bošnjaci ne bi na svebošnjačkom saboru rekli „da“ vraćanju nacionalnog imena Bošnjak, „da“ vraćanju bosanskog jezika u upotrebu i „ne“ inicijativi koja je smatrala da Bosnu i Hercegovinu treba podijeliti. Bošnjaci su tada rekli da je njihov jedan od glavnih političko-vanjskih ciljeva nezavisna Bosna i Hercegovina i da je Bosna i Hercegovina, u stvari, crvena linija gdje god se oni nalaze“, rekao je Lisica, navodeći da knjiga počinje sa Berlinskim kongresom i završava za Daytonskim mirovnim sporazumom iz 1995. godine.
Glavni fokus knjige je na 1906. godinu kad se formira prva politička organizacija Bošnjaka, Muslimanska narodna organizacija i na 1993. godinu kada Bošnjaci uspjevaju da povrate nacionalno ime Bošnjak.
Knjiga se bavi i Bošnjacima Sandžaka i prema riječima autora oni su se devedesetih godina politički organizirali, doživjeli torture ali i pokazali da pomno prate ono što se dešava u Bosni i Hercegovini.
„To je jedan narod, gdje god oni živjeli. Da li sa ove ili one strane Drine, ili dijaspori. Bošnjaci su jedan narod i, ako tako razmišljamo, moći ćemo da doprinesemo jačanju našeg naroda. Zbog toga bih volio da svi oni koji imaju priliku da pročitaju ovu knjigu spoznaju sami sebe. Sazrijevanje bošnjačkog nacionalnog bića je nešto važno za svakog Bošnjaka, bio on političar ili ne. Politikom se kreiraju procesi i izuzetno je bitno da znamo da smo politička nacija. Nismo izmišljena nacija 93. kako nam to neki pokušavaju spočitavati. Bošnjaci politička nacija“, poručio je Lisica.
Doktorant na fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Ahmedin Škrijelj je iznio stav da treba istaći i ono što se dešavalo u Sandžaku.
Podsjetio je da, prije nego su Bošnjaci dobili status naroda ustavom SFRJ iz 1974. prije popisa stanovništva formirana komisija koja je definisala da će se pod muslimanskim stanovništvom smatarati stanovnici Bosne i Sandžaka.
Govoreći o knjizi, potrpredsjednik BNV-a, Edin Numanović kazao je da vidi kao značajnim političko buđenje Bošnjaka nakon Berlinskog kongresa u aneksije Bosne i Hercegovine.
Predsjednik Izvršnog odbora BNV-a Fuad Baćićanin je poručio da Bošnjaci, zbog stoljetnog poricanja, veoma malo znaju o svojoj historiji i identitetu i da o svom identitetu moraju među sobom učiti i govoriti. Ukazao je da su sandžački Bošnjaci svoje političko organizovanje u novijoj historiji ostvarili organiziranje Bošnjačko nacionalnog vijeća Sandžaka, tada Muslimanskog nacionalnog vijeća Sandžaka, 1991. godine.
Knjiga sadrži 232. stranice, preko 450 fusnota, desetine članka, dokumenata, izvode 88 drugih knjiga i posebno poglavlje o Sandžaku koje tretira devedesete godine i ovo je bila njena osma promocija.
