Tokom islamske vladavine i osmanskog perioda, predmeti koji su se koristili u čišćenju džamije Poslanika Muhameda salallahu alejhi ve alihi veseleme smatrani su svetim i dobijali su posebnu vrijednost jer su služili na ovom časnom mjestu.
Ovi predmeti, koji su vremenom postali stari i neupotrebljivi, nikada se nisu rasipali i slali su se u glavne gradove na poklon važnim ljudima, posebno sultanima. Na ovaj način, oni koji su cjeli život čeznuli za prašinom i zemljom svetih mjesta, ublažili bi svoju čežnju, makar i malo.
Najvažniji od ovih svetih predmeta nesumnjivo su bile „metle“ napravljene od listova hurme, koje su se koristile za čišćenje Harem-i Saadeta. Konkretno, postojao je dar koji je stigao u Istanbul i sultanima, koji su osmanski sultani smatrali vrjednijim od najrjeđih dragulja na zemlji.
Prašina sa Poslanikovog alejhimuselam mezara skupljala se sa perjem dragocjenih ptica, posebno nojevim perjem, koje se svake godine slalo sultanu kao poklon uz Surre procesiju. U čast hidžaskog služenja sultani su ovo perje kačili na sorguče na svojim turbanima i ponosno ih nosili na glavi.
Danas, kada pogledamo sultanske sorguče izložene u odjeljku riznice Muzeja palate Topkapi, vidimo da su vrhovi većine perja koji vire iz smaragda i dijamanata izlizani.
Osim toga, muzejska zbirka uključuje metle, prašinu, lopate, spužve, lepeze i kante među zadužbinama iz Haremejna (dva časna harema, harem u Mekki i Medini). Sve ovo je jasan pokazatelj koliko se cijenio čak i prah i tlo svetih mjesta.
