Tuzlanska barutana, poznata i kao tuzlanska Gradina, predstavlja kamenu fortifikaciju smještenu na brdu Gradina u Tuzli. Podignuta je u 17. vijeku, u periodu kada je Dolnja Tuzla – kako se grad zvanično nazivao do 1908. godine – bila palanka, odnosno utvrđeno naselje opasano drvenim bedemima. Danas spada među rijetke preostale građevine iz osmanskog perioda na području grada. Kompleks čine dvije kamene kule povezane bedemom.
Izgrađena je 1683. godine kao vojno utvrđenje koje je imalo zadatak da štiti stanovništvo Tuzle, naročito zbog blizine austrijske granice. Gradina je sve do austro-ugarske okupacije 1878. godine bila ključno uporište odbrane Dolnje Tuzle.
Svoju prvu značajniju ulogu imala je već 1688. kada su trupe Svetog Rimskog Carstva, predvođene Ljudevitom Bodenskim, napredovale iz pravca Zvornika prema Krajini. Utvrda je tada postala tačka uspješnog otpora. Tokom austrijskog prodora 1690. godine ponovo je poslužila kao važna odbrambena tačka.
Dana 4. septembra 1750. Dolnja Tuzla je doživjela veliku pljačku koju su počinili stanovnici okolnih sela. Grad je bio potpuno opljačkan, a mještani su spas potražili unutar zidina Gradine. Nakon dolaska Austro-Ugarske 1878. utvrda je pretvorena u barutanu (Pulvermagazin), gdje su se skladištili barut i drugi eksplozivi.
Nakon Prvog svjetskog rata objekat je izgubio vojnu funkciju i godinama je bio prepušten propadanju. Tek šezdesetih godina 20. vijeka obnovljena je njegova svrha – pretvoren je u depandans Muzeja Istočne Bosne. U većoj kuli nalazila se maketa tuzlanske Palanke, rad akademskog slikara Dragiše Trifkovića, dok je u manjoj postavljena arheološko-historijska izložba posvećena prošlosti Tuzle. Barutana je postala i popularno odredište školskih ekskurzija, studenata i istraživača.
Početkom sedamdesetih godina zgrada je teško oštećena nakon što su je vandali opljačkali i uništili gotovo sve muzejske eksponate, uključujući i vrijednu maketu palanke.
Od tada je objekat prepušten zaboravu. Obnova nikada nije pokrenuta, pa već decenijama postepeno propada. Veća kula doživjela je najveću štetu – urušeni su krov, dio zidova i vanjski bedem – dok je manja kula u nešto boljem, ali i dalje narušenom stanju.