Historičar Milivoj Bešlin izjavio je da “velikosrpski projekat koji je pokrenuo ratove devedesetih godina prošlog vijeka nije ni poražen, niti je politički delegitimisan”. U razgovoru za portal Autonomija tvrdi da današnja politička i medijska scena u Srbiji i dalje nosi elemente istog obrasca koji je, kako kaže, prethodio konfliktima iz 90-ih.
Prema njegovim riječima, “tabloidizirana medijska scena u Srbiji služi kao pogonsko gorivo za mentalnu pripremu za nove sukobe te za potpirivanje podjela i nepovjerenja u susjednim državama, kako bi se one prikazale kao neuspješni ili neodrživi projekti”.
Dodao je da nacionalistički krugovi u Srbiji nisu zadovoljni postojećim granicama u regionu, zbog čega regionalnu politiku aktuelne vlasti opisuje kao “revanšističku”.
Bešlin smatra da iza tog “velikodržavnog i duboko autoritarnog koncepta” stoji dominantna struja intelektualne i političke elite, “generator ratova koje je protiv Jugoslavije i susjeda poveo Miloševićev režim”.
U intervjuu je ocijenio da je “Vučićeva medijska mašinerija po formi tabloidna, a po suštini neofašistička i huškačka”.
Posebno je izdvojio dvostruku funkciju takvog propagandnog aparata “Prvo, održavanje ratne psihoze i stalnog osjećaja straha kako bi se skrenula pažnja sa kriminalnih poteza vlasti. Drugo, priprema atmosfere za nove ratove, za „drugo poluvrijeme“, kako je to svojevremeno rekao Ivica Dačić.”
Bešlin je naveo da režimski mediji “raspamećuju” građane i u Srbiji i širom Zapadnog Balkana, opisujući njihov rad kao “nuklearni otpad za trovanje mržnjom i podjelama”.
Govoreći o regionalnoj politici Srbije, rekao je da ona jasno otkriva “odsustvo stvarne demokratske alternative”, te da je riječ o matrici prema kojoj je vlast u pravu kada “vrši pritisak i ekspanziju u Crnoj Gori, na sjeveru Kosova ili pomaže destabilizaciju Bosne i Hercegovine metodama koje su kriminalne i nelegalne, ali kada iste metode primjenjuje u Srbiji, to postaje neprihvatljivo”.
Osvrnuo se i na navodne izborne manipulacije, navodeći da su se građani Srbije tek nedavno pobunili protiv “putujućih cirkusa” s lažnim glasačima kada su ti mehanizmi bili upotrijebljeni unutar Srbije, dok ranije, kada su se primjenjivali u susjednim državama, otpora gotovo nije bilo.
Bešlin zaključuje da će tek demokratska Srbija, koja bi bila miroljubiv partner regionu, moći “okrenuti stranicu ratne epohe” i promijeniti političku matricu koja i dalje opterećuje odnose u regiji.
