Istini za volju, oni koji su bili najpozvaniji da brane Vojvodinu, više su brinuli o sebi, nego o Vojvodini. Jer, kako drugačije objasniti da ni jednom rječju, a kamoli djelom, nisu ni pokušali da pruže otpor, da se obrate Vojvođanima i pozovu ih na odbranu Vojvodine?
Bilo kako bilo, od tada, traje okupacija Vojvodine od strane Srbije. Vlasti u Beogradu su se mijenjale, od Miloševića, preko “Demokratske opozicije Srbije”, Demokrata, Ligaša… do Vučića.
I ni jedna od tih vlasti nije priznala ni dio prava koje je Vojvodina imala pre puča 1988. godine!
A sve su izvlačile iz Vojvodine, sve što se moglo, prodavale ozbiljne firme za “dž”, prodavale i poklanjale vojvođansku zemlju, NIS… rušile pruge i zapuštale puteve, ubile VANU, RTV, svojatali su manjine i zatvarali nas u nacionalne torove, prali novac i uvaljivali nam beton po principu “sve što je zeleno – zalij betonom” (po mogućstvu – kineskim, ili prekodrinskim)…
Sad smo tu gde jesmo. Nigde.
Meni je savjest čista, više od tri decenije se, na ovaj ili onaj način, borim za prava Vojvodine. Nekad u prvim redovima, nekad protestom, nekad olovkom, putem medija i na ulici… Nikad vlast, uvek protiv vlasti – za Vojvodinu.
Samo u jednoj stvari mi savjest nije čista: NISMO USPJELI! Iz raznih razloga. Između ostalog i zato što su nas prečesto izdavali “mangupi iz naših redova”… Opet iz raznih razloga…
Međutim, ne mislim da je borba za Vojvodinu propala! Naprotiv! To je borba koja tek sljedi. Jer Vojvodina je nadživjela puno kajzera, protuha na vlasti, pa i po kojeg časnog čovjeka koji joj je došao na čelo. Nadživjeće i ovu bagru. A autonomija Vojvodine? Ne brinite, ovdje su dvije stvari utkane u zemlju, u vinograde i gradske trotoare, i u cokule i u damske cipelice, čak i u gradske legende i tračeve: svijest o posebnosti Vojvodine i potreba za suživotom sa ljudima raznih jezika, vjera i kultura.
Dolaze nove generacije i ja vjerujem u to da će nastaviti borbu za Vojvodinu pametnije, bolje i snažnije nego mi!
Nakon tri i po decenije borbe za Vojvodinu, ja više nisam autonomaš. Nisam ni republikanac. Jer, ne verujem da će Srbija ikada ikome išta “dati”. Srbija umije samo da uzima.
Zato sam danas za Nezavisnu Vojvodinu!
A, svi ti argumenti da će nas susjedi progutati, da to nikako ne može bez padanja glava itsl… Sjetite se, iste ste argumente navodili za Sloveniju, Makedoniju, Crnu Goru…
A Srbija? Srbiji želim da postane demokratska zemlja, usmjerena na budućnost i prosperitet, umjesto na prošlost i usahle mitove. I svim srcem ću se uvjek zalagati da se to ostvari!
