Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je poručio da visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt od sljedeće sedmice neće moći ući u taj entitet. I da ne bude zabune, pojasnio je to još jednom eksplicitno, kazavši jasno i glasno: “Ne poštujemo Schmidta. Evo, od jutros pripremamo uredbu o hapšenju i deportaciji Christiana Schmidta iz Republike Srpske. Ako uđe u Doboj. Ako bude u tranzitu, onda će dobiti pratnju da što prije iziđe.”
Gubernatoru i neformalnom vlasniku manjeg bh. entiteta se mora priznati dosljednost. Novoizabranog visokog predstavnika ne priznaje od prvog dana, i to jasno izjavljuje kad god mu padne na pamet, nazivajući ga “turistom“, “njemačkim građaninom Schmidtom“ i slično, dok na to sve glasno omalovažava Kancelariju visokog predstavnika i samu instituciju visokog predstavnika kao takvu. Nekažnjeno, treba li to stalno ponavljati?
I kao što Dodik gaji dosljednost u nipodaštavanju visokog predstavnika, isto tako njeguje ziherašku smirenost u djelovanju, koje nikad, ama baš nikad, ne ide toliko daleko da bi isti taj Dodik snosio konkretne sankcije, koje mu zaista mogu nauditi.
Ko to na vlasti drži Milorada Dodika?
I kad je zvanično suspendovao Ustav države Bosne i Hercegovine na pola njene teritorije, i kad se javno hvalisao posjetama ruskom diktatoru Vladimiru Putinu, i kad je uveo neformalni verbalni delikt upakovan u formalnu oblandu zakona o kleveti, i kad je ništio genocid sprdajući se sa njim, Dodik je bio u okviru sistema. Bio je i ostao slobodan čovjek. Kako? Pa najjednostavnije tako što je, kršeći sve ustavne, zakonske i na koncu etičke norme, i to sa pozicije moći najjačeg u zapadnih Srba, na slobodi. Do dan-danas.
Pa se treba zapitati, a mnogo je ispravnije i iskrenije, ko su ljudi, ko su političke partije i, na kraju, ko su moćne države koje održavaju Dodika na toj istoj poziciji moći sve ove godine? Da se ne lažemo, bez njih Dodik ne bi izdržao jedan dan, a ne sve ove decenije, decenije u kojima je mentalno migrirao od čovjeka koji bi da hapsi Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koji priznaje genocid i koje se zalaže za zapadne vrijednosti, u srpskog nacionalistu, rusofila i putinofila, koji pali baklje na balkanskom buretu baruta.
Odgovor je vrlo jednostavan, zapravo toliko jednostavan da je građanistima svih provenijencija teško i strašno povjerovati u njega: Dodika na vlasti drže isti oni koji su ga na američkim tenkovima, zajedno sa Madeleine Albright, doveli na vlast, a to su Amerikanci i njihovi saveznici. E zato, samo zato, može se Dodiku da izigrava kabadahiju, koji se sprda sa svima – od žrtava genocida, preko ranjivih socijalnih kategorija, do novinara, u konačnici. Sve to Dodik radi jer mu se može i jer mu se prešutno amenuje sa najviših svjetskih instanci.
Apsurdna želja – da se Schmidt nađe u RS-u
Poslovično izražavanje zabrinutosti osoblja OHR-a i zapadnih ambasada ne znači mu ništa, ili, preciznije, znači prešutno kodno odobravanje Dodikovih bahatluka. Na koncu se taj isti balkanski kabadahija preobrazio u nekakvog oficira za vezu Evrope sa Putinom i njegovom FSB agenturom.
“Čim saznaju da se Schmidt nalazi u Republici Srpskoj imat će zadatak da organizuju jedinice da ga izbace i bit će obavezni to uraditi”, naveo je Dodik, najavljujući šta će tačno uraditi policija glede visokog predstavnika na tlu ovog bh. entiteta. I onda nam ostaje samo jedno: da u apsurdnom nadanju svi željno čekamo da se Schmidt nađe na teritoriji RS-a, ako smije, pa da vidimo hoće li Dodik realizovati svoje obećanje. Stvar je kristalno jasna da jasnija ne može biti: ili Dodik, ili visoki predstavnik.
Ako Dodik uhapsi ili protjera Schmidta, to će i zvanično značiti da je njemački političar priznat kao visoki predstavnik samo u Federaciji Bosne i Hercegovine, a još više to znači da je ingerencija OHR-a, od čuvara Ustava naše zemlje, pala na nivo zavičajnog lovačkog društva.
I zvuči to apsurdno, ali sve ovo može biti dobro da se svi zajedno otrijeznimo, da se pogledamo u oči i da na postulatima najnovijih presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, koji je već kazao da trebamo praviti građansku državu jednog sa jednakim pravima za sve njene građane, a ne etničku tvorevinu, počnemo stvarati Bosnu i Hercegovinu kao državu građana.
BiH je s Dodikom na vlasti nemoguća država
I da ne bude nikakve zabune, potrudio se opet Dodik, koji je eksplicitno kazao pominjući državnu imovinu. “Znam čemu to vodi. Vodi samostalnoj Republici Srpskoj. Neću da prihvatim da ono na šta imam pravo, neko drugi mi uzme. Ako mi uzimate imovinu, zašto bih ja bio sa vama. Ja se ne dogovaram oko imovine. Za mene je to završeno u Ustavu”, poručio je sa govornice Dodik.
I stvar je opet jasna da jasnija ne može biti. Ili će visoki predstavnik – ako može, zna i smije – doći u RS i pokazati da je njegova vlast iznad Dodikove samovolje, ili će Dodik, ako ovako nastavi, ispuniti svoje obećanje i praktično otcijepiti RS. I zato molim Dodika da bude čovjek od riječi i da uhapsi visokog predstavnika ako ovaj stupi na tlo bh. entiteta. Tako će pokrenuti mehanizam koji će dovesti do njegove smjene i, u konačnici, do stvaranja građanske države Bosne i Hercegovine. Ako se to ne desi; preciznije, ako Dodik i poslije ovog nastavi razorno djelovati, stvar je jasna – svjetskim moćnicima je on potrebniji od Bosne i Hercegovine. Čak i to je dobro znati, jer će iskreni građanski patrioti izgubiti nepotrebne zablude koje su kreirale beskonačnu privremenost znanu kao etnički podijeljena zemlja.
Prema tome, hapsi Dodiče, pa da se konačno pokrenemo. Ili ti, ili mi – treće nema.
