Rezolucija Generalne skupštine UN-a, kojom se poziva na prekid vatre u Gazi, više je moralni čin u vremenu potpune nemoći svjetskih čelnika da okončaju napad izraelske vojske na civile u Gazi.
Sama po sebi, Rezolucija ne donosi ništa novo, ali je svakako bitno da u ovom trenutku možemo vidjeti konstelaciju odnosa u svijetu, te raspoloženje zvaničnika po pitanju ratnih zločina Izraela i genocida nad Palestincima, koji će se, vrlo vjerovatno desiti ukoliko totalna ofanziva nadmoćnih Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) ne prestane. Naravno, sve ovo ukazuje na licemjerje zapadnih zemalja, koje su pokazale kako u svojoj vanjskoj politici imaju dvostruke aršine.
Također, na sceni je i očigledna nemoć arapskih vladara, koji nisu u stanju da diplomatskim putem zaustave ratne zločine. I Bosna i Hercegovina je bila također prepuštena sama sebi sve do 1995. godine i počinjenog genocida nad Bošnjacima od strane tzv. Vojske Republike srpske, te ostalih vojnih i paravojnih srpskih formacija. Puno je primjera kroz historiju kada pravda nije baš bila na sceni u trenucima njene nužnosti. Potencijalno rješenje jeste u uspostavljanju države Palestine, ali je to veoma teško provodivo.
Ipak, međunarodna zajednica svjesna je da se konačno mora riješiti palestinsko pitanje, jer ovakvo stanje ne ide u prilog nikome, osim cionističkom režimu. Za Rezoluciju o Gazi u UN-u glasalo je 120 zemalja, protiv je bilo 14, a 45 suzdržanih. BiH je bila “za”, među onima koji su bili protiv su i naši zapadni susjedi Hrvati, dok su Albanci i Srbi ostali suzdržani. Vanjska politika Bosne i Hercegovine je ovim činom dokazala da jasno stoji uz potlačene, što nas može radovati. Posebno zbog prevelikog pritiska od strane međunarodne javnosti prema svima onima koji jasno kažu da ovo što čini Izrael nije uredu! Nadam se da će naši zvaničnici i u budućnosti glasati po svojoj savjesti i u interesu države Bosne i Hercegovine.
Hrvatska se treba sramiti “moralnog posrnuća” koje je očigledno, jer kako najblaže nazvati one koji su protiv zaustavljanja ubijanja, protjerivanja i ostalih ratnih zločina. “Europske vrijednosti” su nešto čime se hrvatska politika uvijek hvali, te često drži “prodike” Bošnjacima kako bi se trebali ponašati, ali i Bosni i Hercegovini, u kojem smjeru treba ići njena politika. Kada je riječ o “neutralnim”, o njima davno sve rekao Dante Alighieri u svojoj “Božanstvenoj komediji”:
“Najmračnija mjesta pakla su rezervisana za one koji zadrže svoju neutralnost u kriznim vremenima”.
U kontekstu Srbije je neutralnost još više sporna zbog činjenice da je u napadu Izraela ubijen veliki broj palestinskih kršćana, te da je također u kontinuiranom bombardovanju srušen i značajan broj pravoslavnih vjerskih objekata, starih nekoliko stotina godina. Izgleda da prema glasanju političkih donosioca odluka u Srbiji, ovu zemlju ne zanimaju patnje pravoslavaca na Bliskom istoku.
Teze o tome da su Jevreji ugroženi u Sarajevu su izuzetno zlonamjerne, a najčešće dolaze od onih koji podržavaju one koju su od 1941. godine u ime marionetske fašističke Nezavisne Države Hrvatske, aktivno radili na nestanku Jevreja iz Sarajeva i ostatka Bosne i Hercegovine. Od kraja šesnaestog stoljeća pa sve do 1941., kada poklonici Nezavisne Države Hrvatske nastoje istrijebiti Jevreje, oni su živjeli slobodno i u miru u Sarajevu, te ostatku Bosne i Hercegovine.
Bošnjaci su uvijek čuvali svoje komšije Jevreje, te su u najtežem vremenu pisali rezolucije, protiv njihovog progona, kada je to bilo veoma opasno. Bošnjaci Sarajeva i ostatka Bosne i Hercegovine rizikovali su u više navrata svoje živote kako bi sačuvali Jevreje od progona u Drugom svjetskom ratu, a tokom osmanskog perioda muslimani u Sarajevu su pružili utočište Jevrejima progonjenim iz Španije i drugih područja. Hagada je sačuvana u ovom gradu, kada je teško bilo sačuvati život!
Nema nikakve sigurnosne opasnosti za Jevreje Sarajeva, to je neutemeljena teza, koja je potrebna onima koji ne misle dobro Bošnjacima, ali ni državi Bosni i Hercegovini. Republika Hrvatska, država u kojoj se još uvijek može čuti da određeni krugovi propagiraju šahovnicu sa prvim bijelim poljem, uzvikuju ustaške slogane, te njeguju naslijeđe fašističke marionetske tvorevine Nezavisne Države Hrvatske, nije relevantan faktor discipliniranja bilo koga, pogotovo ne antifašističkog Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Glasanje je još jednom pokazlo u kojem smjeru trenutno idu politike Hrvatske i Srbije, te da nas ne mora čuditi njihova podrška Izraelu u onom što trenutno čini palestinskom narodu.
