Južni Liban dugo je bio prva linija sukoba između izraelskog režima i Hezbolaha, ali je u subotu postao i mjesto razornog udara na slobodu medija.
Izraelski zračni napad pogodio je vozilo jasno označeno kao novinarsko, pri čemu je ubijeno više novinara, među kojima su dopisnica Al-Mayadeena Fatima Ftouni, njen brat i snimatelj Muhamed Ftouni, kao i dugogodišnji novinar Al-Manara Ali Šuaib.
U napadu je život izgubio i medicinski tehničar koji je pritekao u pomoć, što dodatno pokazuje opasnosti ne samo za novinare nego i za one koji pokušavaju da ih spasu.
Naslijeđe izvještavanja s prve linije
Šuaib, iskusni ratni reporter koji je decenijama pratio izraelske vojne operacije protiv južnog Libana, ostao je upamćen među kolegama kao ključna figura ratnog novinarstva.
Muhamed Kazan počeo je sarađivati sa Šuaibom tokom rata u julu 2006. godine, kada je Šuaib izvještavao s južnih frontova, dok je Kazan radio iz Nabatiyeha.
Kako je Kazan naveo, radili su rame uz rame, održavajući blisku saradnju sve dok on nije prešao na uredničku poziciju.
Istakao je da Šuaib nikada nije propuštao nijedan događaj i da je uvijek bio na prvoj liniji, izvještavajući o svakom napadu bez straha i kolebanja.
Njegovo terensko izvještavanje vodilo ga je i u Siriju i Irak, gdje je dokumentovao borbe protiv ekstremističkih grupa poput Daeša. Smatran je jednim od najistaknutijih novinara u medijima otpora u Libanu i šire.
Njegovo ubistvo, kako je ocijenjeno, nije samo lični gubitak nego i simboličan trenutak koji će inspirisati buduće generacije novinara.
Glas otpora
Ali Shoaib
Šuaib je decenijama bio stalna figura medijske scene južnog Libana. Izvještavao je o ključnim događajima, uključujući oslobođenje 2000. godine, razmjenu zarobljenika 2004. i rat 2006.
Tokom 2023. godine, kada je Izrael podigao ogradu koja je odsjekla selo Ghajar, izjavio je da ih takve mjere neće spriječiti da obavljaju svoju dužnost.
Njegove riječi, prema kolegama, odražavale su prkos koji je obilježio njegovu karijeru.
Ftouni: novinarstvo kao identitet
Prema riječima njenog kolege Abbasa Zeina, za Ftouni novinarstvo nije bilo samo profesija već dio njenog identiteta.
Njen rad odražavao je njenu povezanost s korijenima i zemljom, a izvještavanje iz južnog Libana bilo je izraz pripadnosti.
Na terenu je postala pouzdan izvor informacija, razotkrivajući dezinformacije i dokumentujući kršenja, sve do posljednjeg trenutka.
Fatima Ftouni
Nedavno su, tokom glasina o izraelskim upadima, njeni izvještaji pomogli u razjašnjavanju situacije i brzo su se širili kao vjerodostojan izvor.
Njeno izvještavanje nosilo je glas stanovnika juga Libana, a njena smrt doživljena je kao veliki gubitak i za javnost i za novinarsku zajednicu.
Prije rada na terenu bila je urednica u Al-Mayadeen Netu, gdje su je kolege opisivale kao posvećenu i principijelnu osobu.
Ranije ovog mjeseca izgubila je člana porodice u izraelskom napadu, o čemu je izvještavala uživo.
Gađanje novinara
Nakon napada u subotu, novinar Al-Mayadeena Jamal Ghourabi izjavio je da je vozilo pogođeno s četiri precizna projektila.
Dodao je da su potom pogođene i ambulante koje su stigle na mjesto događaja, pri čemu je ubijen najmanje jedan medicinski radnik.
Prema Zeinu, ovaj incident pokazuje opasnosti s kojima se novinari suočavaju u zonama sukoba, gdje oznake za medije ne pružaju zaštitu.
Izrael, koji je od oktobra 2023. ubio više od 270 novinara u Gazi, često opravdava takve napade tvrdeći da su novinari povezani s grupama otpora.
Slične tvrdnje iznesene su i nakon ubistva Šuaiba, bez pružanja dokaza.
Cijena svjedočenja
Automobil u kojem su se u subotu nalazili ubijeni novinari
Izvještavanje s prve linije nosi veliki rizik i malo je onih koji su spremni da ugroze vlastiti život kako bi dokumentovali rat.
Za Ftouni, Šuaiba i njihove kolege misija je bila jasna: svjedočiti, govoriti u ime potlačenih i prenijeti istinu svijetu.
Njihova smrt predstavlja bolan trenutak u historiji libanskih medija, ali njihovo naslijeđe živi kroz one koji nastavljaju njihov rad.
Bili su neustrašivi i dosljedni, što potvrđuju njihovi izvještaji.
Nekoliko mjeseci prije smrti, Ftouni je dokumentovala ubistva svojih kolega, dok je Šuaib ranije govorio o želji da pogine na dužnosti.
Nakon njihovog ubistva, novinari su se okupili u južnom Libanu i osudili napad kao ratni zločin i kršenje međunarodnog prava, uz obećanje da će nastaviti izvještavati istinu.
