Turska, dugogodišnji kandidat za članstvo u EU, ponovno je pozvana na pregovore nakon pet godina odsustva. U trenutku eskalacije regionalnih konflikata i rastućih napetosti, turska uloga postaje ključna za evropsku sigurnost i energetsku stabilnost. Ipak, frustracije zbog zastoja u pregovorima i nepravednog tretmana od strane EU tjeraju Ankaru da traži alternativne saveze, uključujući članstvo u BRICS-u. Hoće li EU uspjeti revitalizirati odnose s Tursku ili će Ankara okrenuti leđa Zapadu, pita se u polemičkom tekstu za turski “Daily Sabah” Valeria Giannotta, docentica na Univerzitetu turskog aeronautičkog udruženja u Ankari
Učešće Turske na neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova EU, održanom u Briselu 29. avgusta, ima važan značaj, barem sa simboličke perspektive, jer je namijenjeno oživljavanju odnosa Ankare s 27-članim blokom. Naime, nakon pet godina odsustva, Turska je ponovno pozvana za stol da razgovara o nekoliko pitanja od zajedničkog interesa.
Kao dugogodišnji kandidat za članstvo, Turska je ključni sagovornik EU budući da njena diplomatska aktivnost zahvata mnoga poglavlja koja se tiču Brisela. Međutim, nova stranica treba biti napisana kako bi se obnovio konstruktivan duh među stranama usred regionalnih izazova i rizičnih faktora. Vrijeme nije slučajno, kako zbog domaće dinamike unije, tako i zbog regionalnih događaja.
Na vratima Evrope, već godinama se vodi rat koji, uprkos predviđanjima, se nastavlja i eskalira. Rusko-ukrajinska fronta postala je vrlo vruća i to implicira širenje na Evropu i šire. Štaviše, novi sukobi zagrijavaju regiju postavljajući mnoge rizike za međunarodnu arhitekturu; stoga je sigurnost postala prioritet za EU. Međutim, EU nedostaje efikasna strateško-odbrambena struktura, s obzirom na historijske poteškoće u implementaciji efikasne sigurnosne i odbrambene unije; tako da je delegirala svoju sigurnost NATO-u i SAD-u.
U ovom okviru, Turska je ključni sagovornik budući da je vojno i politički vrlo aktivna u zaštiti evropskih interesa.
U složenom rusko-ukrajinskom scenariju, Ankara pruža pomoć i podršku ukrajinskoj vojsci kroz isporuku turskih dronova. Štaviše, redovno učestvuje u NATO operacijama i mnogim misijama EU. Drugim riječima, Ankara već igra ključnu ulogu u odbrani Evrope i Zapada. Naime, ne treba zanemariti odobrenje članstva Švedske i Finske u NATO, odluke vođene strateškim prilikama i donesene u interesu saveza. Kao druga najveća vojska u NATO-u, turska uloga uvijek će biti ključna u svjetlu značajnog razvoja turskog odbrambenog sektora.
Osim toga, vrijedi spomenuti turski diplomatski dinamizam u posredovanju među zaraćenim stranama, što je bilo evidentno za pregovaračkim stolovima u Antaliji i Istanbulu, kao i u stvaranju takozvanog “koridora za žitarice” i, nedavno, u operaciji razmjene zatvorenika. Dakle, sinergija Turske s Evropom i odbrana zapadnih osnovnih vrijednosti su očigledne. Postoji prostor za razmišljanje da bi, iz buduće perspektive, Turska na kraju mogla ubirati plodove evropske odbrane s ciljem popunjavanja te praznine koju trenutno pokrivaju SAD i NATO.
Međutim, ne samo to, Turska je također strateški partner EU iz mnogih drugih perspektiva. Kao energetski koridor, Ankara je ključna referenca za Brisel u politikama diverzifikacije energije. Odnos je također učvršćen solidnim ekonomskim podacima i značajnom trgovinskom razmjenom koja je konstantno rasla tokom godina, dostigavši 206 milijardi eura (oko 227 milijardi dolara) u 2023. godini.
Bez ulaženja u detalje o amplitudama tursko-evropskog procesa, nema sumnje da je Turska, uprkos svojoj kandidaturi za članstvo u EU i tekućem procesu pristupanja, tokom godina bila podvrgnuta tretmanu “treće zemlje” i da su odnosi s EU postupno poprimali “transnacionalni” karakter, shvaćeni kao saradnja na specifičnim poglavljima, uključujući migracije.
Trenutno, kako EU suočava s novim liderstvom, potreba za revitalizacijom odnosa s Ankarom postaje sve važnija. Štaviše, neizvjesnost u vezi s ishodom američkih izbora u novembru postavlja mnoga pitanja za Brisel, posebno u vezi s implementacijom njegove vanjske politike i garancijom njegove sigurnosti. U ovom kontekstu, priznavanje Turske kao pouzdanog partnera po ključnim pitanjima, barem kozmetički od strane 27 članica, dolazi u prvi plan.
Nažalost, složena pitanja u odnosima s EU ostaju neriješena: liberalizacija viza za turske građane, modernizacija carinske unije, obnavljanje pregovora i pitanje Kipra. Ozbiljna i pozitivna diskusija o prvim dvjema tačkama, koja je nužna i etički opravdana, u kombinaciji s obnavljanjem visokog dijaloga, imala bi obostranu korist od smanjenja osjećaja frustracije prema Briselu i maksimiziranja koristi od historijskog odnosa. U suprotnom, ako deklarirane namjere ne budu podržane činjenicama i jasan plan puta ne bude postavljen, ne samo da će evropska vjerodostojnost biti drastično ugrožena, već će, u skladu sa svojom diplomatskom diferencijacijom, Turska imati više nego opravdan razlog da pronađe alternativni put.
Nedavno je Ankara podnijela zahtjev za članstvo u BRICS-u. Aplikacija uključuje nekoliko aspekata, kao i frustraciju Ankare zbog EU bloka. Pored zastoja u procesu pregovora, također s obzirom na monolitnu evropsku viziju u vezi s Kiprom, otvoreni dosijei za jačanje saradnje s Ankarom, iako uvijek razmatrani zbog njihove hitne potrebe, ostaju mrtvo slovo na papiru.
Zajedno s liberalizacijom viza za turske građane, modernizacija carinske unije, koja je snažno podržavana od strane Evrope, bila je talac političkih i maksimalističkih pristupa na štetu obostranih interesa. Tako je dijalog s BRICS-om također rođen u svjetlu korištenja Zapada ventiliranjem opcije promjene paradigme, koja bi mogla uticati i na globalnu dinamiku. Kritičnost liberalnog sistema dramatično je evidentna iz mnogih perspektiva, posebno u apsolutnoj nesposobnosti da se pozitivno adresiraju globalne krize kroz promovisanje iskrenog duha solidarnosti.
Pod vodstvom predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana (Redžepa Tajipa Erdoana), Turska je bila vrlo glasna u osudi disfunkcija sistema koji ne odražava trenutnu raspodjelu svjetske moći i ne provodi održive pristupe. Motivi “Pravedniji svijet je moguć” i “Svijet je veći od 5” stoga podrazumijevaju potrebu za odgovornim institucionalnim okvirima.
Strateški smještena između Zapada i Istoka, Turska je svjesna regionalnih i globalnih rizika, a djelujući kao međaš, također nastoji sačuvati svoj nacionalni interes. Logistički i ekonomski, Ankara je čvorište od velike važnosti kao poveznica između Globalnog Juga i Globalnog Sjevera, uloga koja omogućava duboko razumijevanje regionalne dinamike.
Rastući angažman u Africi, diplomatski napori na Bliskom Istoku i projekcija prema Centralnoj Aziji i šire sve su dokaz turskog međunarodnog aktivizma i vizije. Međutim, u svojim odnosima sa Zapadom, a posebno s EU, Turska je bila podvrgnuta nejednakim i nepravednim pristupima.
Nažalost, turski dinamizam i njena ključna uloga u nekoliko dosijea, također u okviru činjenice da je 17. svjetska ekonomija, danas su kontrabalansirani zamrznutim odnosima s Evropom dok BRICS rastuće sile pokazuju političku viziju i ekonomsku vitalnost.
U ovom burnom vremenu, dakle, ključno pitanje se odnosi na iskrenost i efektivnu brzinu EU u revitalizaciji odnosa s Ankarom i kompatibilnost članstva Turske u BRICS-u s ograničenjima zapadnih institucija u koje je Ankara ugrađena.
Nezanemarivanje zahtjeva Turske i kašnjenje u članstvu u EU mogu uzrokovati da Turska pridruži se drugim savezima.
