Još u drevnom Egiptu ova neobična ptica bila je prikazivana na zidovima hramova i grobnica, što svjedoči o tome koliko je od davnina privlačila pažnju ljudi.
Riječ je o hudhudu, poznatom i kao pupavac, ptici koja je danas rasprostranjena širom Evrope, Afrike, Južne Amerike i Madagaskara, a može se vidjeti i na našim prostorima.
Hudhud je prepoznatljiv po svojoj upečatljivoj krijesti koju širi čim sleti na uzdignuto mjesto, kao i po neobičnom letu.
Njegova zaobljena krila kreću se neravnomjerno, zbog čega podsjeća na leptira u letu. Iako na prvi pogled djeluje kao slab letač, riječ je o ptici koja tokom seoba prelazi ogromne udaljenosti i veoma vješto manevriše u zraku kada osjeti opasnost.
Za razliku od većine ptica koje pažljivo grade gnijezda u krošnjama kako bi zaštitile mladunce, hudhud pokazuje potpuno drugačije ponašanje. Najčešće koristi već postojeće duplje u drveću ili pukotine u stijenama, bez posebnog uređivanja prostora.
Njegova odbrana od grabljivica također je neobična – kada se suoči s opasnošću, legne na zemlju, raširi krila i noge te podigne kljun prema nebu, ostajući potpuno miran.
Hudhud je poznat i po ugodnom glasu i karakterističnoj pjesmi. U narodnim predajama i islamskoj tradiciji često se navodi da ova ptica ima sposobnost prepoznavanja mjesta gdje se nalazi voda, čak i sa velikih visina.
Posebno mjesto hudhud zauzima u islamskoj tradiciji, jer se spominje u Kur'an, u suri An-Naml. U kazivanju o poslaniku Sulejman, hudhud donosi vijesti o narodu koji nije vjerovao u Boga, te prenosi informacije koje imaju važnu ulogu u širenju vjere.
Zbog toga se u islamskim predajama često opisuje kao svojevrsni glasnik i On je bio “rukovodilac obavještajne službe u vojsci Sulejmana, a. s.”.
Postoji i vjerodostojan hadis u kojem se zabranjuje ubijanje hudhuda, što dodatno govori o posebnom statusu ove ptice u islamskoj tradiciji.
Danas je pupavac jedna od najprepoznatljivijih ptica naših krajeva, ne samo zbog svog izgleda već i zbog bogate simbolike koju nosi kroz historiju, religiju i narodno predanje.