Stari kameni most preko rijeke Stavnje, smješten u samom centru Vareš, smatra se najstarijim sačuvanim arhitektonskim spomenikom iz osmanskog perioda u ovom gradu. Pretpostavlja se da je izgrađen između 16. i 17. stoljeća, na osnovu njegove konstrukcije i načina gradnje.
Most je podignut od grubo obrađenog krečnjaka i predstavlja primjer domaćeg neimarskog umijeća. Građen je u formi jednog segmentnog luka koji se oslanja na kamene podzide, a raspon luka iznosi 7,70 metara. Po svojim karakteristikama ubraja se među značajne jednolučne mostove iz osmanskog doba.
Arhitektonski gledano, most pokazuje sličnosti sa više poznatih građevina iz tog perioda, poput Kriva ćuprija, mosta na rijeci Žepa, mosta u starom dijelu Travnika, Kozja ćuprija, kao i Stari most.
Osim svoje historijske i arhitektonske vrijednosti, ovaj most prati i legenda koja se prenosi generacijama i koja mu daje dodatnu simboliku.
Prema predanju, mladić Akif, jedini sin imućnog oca, želio je oženiti Anku, djevojku druge vjere. Uprkos tadašnjim običajima, uspio je dobiti očev pristanak. Dogovorili su susret kod drvenog prijelaza preko rijeke Stavnja nakon nedjeljne mise.
“Padala je jaka kiša, a rijeka je bila nabujala dok je Anka koračala prema mostu”
U trenutku kada je zakoračila na klizavi prijelaz, Anka se okliznula i pala u vodu. Akif je bez razmišljanja skočio za njom, ali ih je snažna bujica odnijela.
“Nisu uspjeli da se izbore s rijekom koja ih je povukla u dubinu”
Nakon tragedije, Akifov otac je odlučio da svoje bogatstvo pretvori u trajno sjećanje na sina. Rasprodao je imanje i finansirao izgradnju kamenog mosta na tom mjestu.
“U most su ugrađena dva zlatna prstena kao simbol njihove ljubavi i posmrtnog vjenčanja”
Prema predanju, prstenovi su položeni u posebno ostavljen otvor u konstrukciji mosta, čime je ova građevina dobila i snažnu emotivnu dimenziju.
Danas kameni most u Varešu predstavlja ne samo važan historijski spomenik, već i simbol ljubavi koja je nadživjela vrijeme. Slične legende vezane za stare mostove širom Bosne i Hercegovine svjedoče o bogatom usmenom naslijeđu i načinu na koji su ljudi kroz historiju objašnjavali tragedije i ostavljali tragove sjećanja.
Dodatno, ovakvi mostovi često su bili ključne tačke komunikacije i razvoja naselja, što potvrđuje i činjenica da su se trgovački i društveni tokovi u osmanskom periodu odvijali upravo oko riječnih prijelaza.