Nakon pet godina pauze, konačno kreće Evropsko prvenstvo u košarci. Samo se jednom u istoriji prvenstva Starog kontinenta čekalo pet godina (od 1941. do 1946.) zbog Drugog svjetskog rata.
Odlukom FIBA Eurobasket ćemo ubuduće umjesto na dvije godine imati na četiri, kako bi se, valjda po rezonu čelnih ljudi Svjetske košarkaške organizacije, što više zvijezda odazvalo.
Izlišno je pričati da je košarka postala globalni sport, i da NBA igrači nisu rezervisani za dvije, tri reprezentacije kao nekada, već sada gotovo svaka ekipa ima barem jednog igrača koji ima NBA iskustvo (po nekim procjenama 41 igrač iz NBA ili sa NBA iskustvom će nastupiti).
Od posljednje četiri MVP nagrade za najboljeg igrača najbolje lige na svijetu, po dvoje su osvojili Janis Adetokumbo i Nikola Jokić, a oba košarkaša su tu i igraju za svoje reprezentacije. Kad tu dodamo Luku Dončića, koji svake godine uđe u izbor za MVP-a, pa onda trostrukog osvajača nagrade najboljeg defanzivca NBA lige Rudija Gobera, pa strašan duo Valančunas-Sabonis… jasno je koliko je kvalitetom napredovala evropska košarka.
Četiri grupe na četiri strane Evrope (Gruzija, Njemačka, Italija i Češka), nokaut faza se igra u Njemačkoj.
GRUPA A
Naša grupa u kojoj će momci Boška Radovića probati da se izbore za dalji prolazak.
Španija je nosioc grupe, i po nekima i dalje prvi favorit iz grupe A iako je po mnogima ovo najgori roster “furije”, pa decinijama unazad.
Nekada su bila braća Gasol, Riki Rubio, Ćoćo Rodrigez, Serhio Ljulj, danas su tu braća Ernangomes, Sebas Sais, Dario Brizuela.
Rudi Fernandez ostaje kao posljednji mohikanac od stare garde, a simptomatično je da je on jedini predstavnik najjačeg dvojca ACB lige Reala i Barselone, što implicira zbog čega niko Špance ne svrstava u najuži krug favorita, što su zadnjih godina bili.
Ipak nikad ne bi trebalo podcijeniti ekipu na čijoj klupi sjedi Serđo Skariolo, a i interesantno je vidjeti koliko je napredovao super talentovani Usman Garuba koji od prošle sezone igra za Hjuston Rokitse. Tu je i Lorenco Braun, koji je po brzom postupku dobio pasoš i tako postao startni plej “Furije”.
Prva ekipa sa kojom se srijeće naša reprezentacija na prvenstvu je Turska. Kada bi se pogledao njihov roster, i odmaklo malo iz daljeni niko ne bi trebao da bude iznenađen da ova ekipa osvoji prvenstvo.
Plejada NBA igrača (i to ne pukih mahača peškirem), sjajni evroligaški igrači i na klupi Ergin Ataman dvostruki uzastopni osvajač Evrolige.
Pa ipak malo ko bi se drznuo da kaže da su Turci favoriti. S obzirom kakve talente su imali popularni “12 džinova”, u dvadeset godina u vitrini stoji tek po jedna srebrna medalja sa evropskog i svjetskog prvenstva (“fun fact” oba puta su oni bili domaćini).
Prije pet dana su ih Krisaf Porzingis i Davis Bertrans torpedovali za skoro 30 poena razlike, a potom su na svom terenu izgubili i od Srbije (ako im je za utjehu vratili su minus od 21 poen).
Čedi Osman je odličan “point forward”, Furkan Korkmaz rasni šuter a Alperin Sengun je NBA potencijal u kojeg vjeruju u ekipi Hjustona.
Kad tome dodamo i jednog od najboljih igrača Evrolige Šejna Larkina, pa Sertač Sanlija, i sasvim solidne Meliha Mamatoglua i Budžrana Tunčera, Turska bi morala jednostavno bolje da igra. Nadamo se da će ipak ovaj rezultatski gubitnički niz da se nastavi bar za još jednu utakmicu dok ne odigramo meč sa njima.
Gruzija oplakuje Tornike Šengeliju, koji je na bizaran način se povrijedio protiv Holandije pa propušta prvenstvo. Popularni “Krstaši” će imati ipak sa druge strane podršku sa tribina, budući da su domaćini naše grupe, pa taj faktor ne treba izbaciti (pogotovo kod kriterijuma suđenja sudija koje delegira FIBA).
U nedostatku košarkaša Virtusa iz Bolonje, baklju bi modao da preuzme Sandro Mamukelašvili, košarkaš Milvoki Baksa i pitomac Univerziteta Seton Hola. Kada bi približili njegov košarakaški racio, ne bi pogriješili sa opisom “poor's man” Nikola Jokić.
Tu je i nama svima poznato live Goge Bitadzea, koji je jedno vrijeme bio i košarkaš Budućnosti, a takođe tu je i košaršaš čačanskog Borca Duda Sanadze. U reketu, gdje su Gruzini najjači je i Giorgi Šermadini koji je lani sa ekipom Tenerifa osvojio FIBA Ligu šampiona, a koji od 2008. godine igra po ozbiljnim košarkaškim ekipama i ligama (mahom ACB).
Za organizaciju će biti zaduženi Rati Andronikašvili član Krejton Bludžejsa kao i veteran Ted MekFeden koji ima procenat ubačenih trojki od kojih se ne bi postidjela spoljna linija Golden Stejt Vorirosa (gotovo pet ubačenih trojki po meču iz 12 pokušaja).
Oba igrača su “shot first” plejevi, tako da bi Gruzija više imala koristi od nekoga sa većom tedencijom pasa, pogotovo kad se vidi koliko je jaka centarska linija.
Belgija i Bugarska su tradicionalno daleko od ostatka grupe, ali to ne znači da bi trebalo da ih iko otpisuje.
Belgijance pogotovo, koji su u zadnje vrijeme napravili sjajan sistem a koliko mogu da budu nezgodni najbolje su na svojoj koži osjetili u Srbiji koju su oba puta pobijedili u kvalifikacijama za Mundobasket.
Glavni režiser belgijske košarkaške revolucije je hrvatski trener Dario Đerđa, koji je prije 11 godina preuzeo ekipu Ostendea, koju je potom vratio na troj belgijske košarke, a onda 11 puta zaredom ponavaljao taj uspjeh sa titulama šampiona.
To najbolje zna naš Vladimir Mihailović koji je igrao godinu dana u tom klubu gdje je uzeo duplu krunu.
Belgijanci su prije svega atletska ekipa, koja dosta dobro kontroliše reket na obje strane. Ismael Bako se nametnuo kao prva zvijezda, a od iduće godine ćemo ga gledati u Evroligi. Tu je i plej Retin Obasoa, koji će takođe igrati iduće sezone u Evroligi kao član Asvela.
Bugari spadaju u red autsajdera, i od njih se trenutno jedino gore kotira Holandija.
A onda opet u svojim redovima imaju člana idealne petorke Evrolige od prošle godine Aleksandra Veznikova, i nama isto dobro poznato lice, naturalizovani američki plej Di Bost koji je svoju bogatu evropsku karijeru započeo u podgoričkoj Budućnosti.
Treba obratiti pažnju i na mladog Emila Stoilova koji igra centra u Estudiantesu i ima tek 20 godina.
GRUPA B
Ako se u jednoj grupi nalaze tri i po favorita za osvajanje naslova onda je jasno zašto se ta grupa naziva “grupom smrti”.
Branilac trofeja od prije pet godina ekipa Slovenije je ponovo tu, u najjačem sastavu (čak osmorica igrača sa tog EP je i danas u postavci).
Naravno sve oči su uprte u Luku Dončića koji godinama unazad opravdava svoj nadimak “Luka Magija”.
Kako drugačije komentarisati ono što on radi u Dalasu zadnjih pet godina, jedan od najvećih NBA zvijezda, samim tim svojim prisustvom daje dimeniziju svom nacionalnom timu, zbog čega spadaju u najuži red favorita.
Treba samo vidjeti kakvu ekipu Dalasa je doveo do finala Zapadne konferencije u NBA ligi. Roster Maveriksa je takav da ako uklonimo Dončića (i ruku na srce Brunsona) dobijemo jedno solidnu…VTB ekipu.
Goran Dragić je odlučio da se vrati iz reprezentativne penzije, i odradi svoj “Last dance” sa “zmajčecima”, a tu su još i sjajni Majk Tobi, Jaka Blažič, Vlatko Čančar (koji se uvijek u reprezentaciji pretvori u neku slovenačku verziju Krisa Midltona), Klemen Prepelič, Zoran Dragić, a tu su i ljudi od zadatka kao što su Edo Murić, Aleksej Nikolić i Žiga Dimec.
Francuzi dolaze na prvenstvo posljednji put “prije Embid faze”. Svojevrsna prilika da i Rudi Gober pokaže da je i dalje on okosnica, prije nego jedan od najboljih svjetskih igrača ne dođe na njegovu poziciju, a “iza ćoška” viri i i jedna od najvećih svjetskih talenata Viktor Vembanjama, 220 cm visoki igral Metropolitansa koji je gotovo siguran prvi pik na draftu 2023. godine.
U Francuskoj je dolaze promjene, ali ipak je jedna konstanta Vensen Kole kao selektor reprezentacije. Čovjek kojem bi prosječni domaći parlamentarci pozavidjeli na stažu i dalje suvjereno vodi nacionalni tim, a ove godine je poveo sigurno fizički najdominantniju ekipu prvenstva.
Tako pored Gobera tu su Vensan Porije, Mustafa Fal, ove sezone sjajni Geršon Jebusele.
Faliće svakako ovoj ekipi Nando DeKolo i Niklas Batum, ali tu su Evan Furnije, Eli Okobo, Timoti Luvavu Karabo, Teo Maledon i Isaia Kordiner.
Na kraju i miljenih Kolea Tomas Ertel, kao neka produžena ruka francuskog selektora na parketu.
Malo bi trebali da se zabrinu nakon poraza od BiH jer snaga i ateticizam ne dobijaju uvijek mečeve.
Litvanija je ekipa koju smo uspjeli i sami da upoznamo bar u ovom rosteru u kojem će da se pojava u Gruziji.
Moćan NBA centarski duo Domantas Sabonis i Jonas Valančunas može svakome da napravi problem. Ovaj tandem može protivnika da “slomi” i u reketu i van njega.
“Zelena smrt” je ipak prepoznatljiva po tome da kad ima šuterski dan malo koja reprezentacija na svijetu može da se odbrani od takve serije.
Spolja djeluje mladi košarkaš Barselone Rokas Jokubaitis, a ne treba nikako zaboraviti u postavi i Mindaugasa Kuzminskasa, Mariusa Grigonisa (kojeg je Dejan Radonjić doveo u PAO), kao i košarkaša Baskonije Rokasa Gijedraitisa.
Litvanci imaju i motiv više u igri sa Slovenijom, jer su upravo Dončić i ekipa u sred Litvanije ostavili “Drugi dream team” (kako vole sebe da zovu) van Olimpijskih igara.
Njemačka je domaćin završnice turnira i “Die Mannschaft” će sigurno dati sve od sebe da dođe do Berlina.
Ekipa koja je pet dana prije početka prvenstva “preslišala” Sloveniju sa 19 poena razlike i poslala poruku ostatku grupe.
Najbitnija vijest za njih je sigurno ta da će Danijel Tajs definitivno da igra, odnosno kanadski stručnjak Gordon Herbert ga je uvrsio na spisak.
Denis Šroder se nameće kao lider ekipe, svojom brzinom i eksplozivnim prvim korakom, a spoljnu liniju bogatom čine i Maodo Lo kao i Andreas Obst.
Prošlogodišnji ruki Orlanda Franc Vagner eksplodirao je u prvoj sezoni NBA lige, a izabran je za idealnu petorku novajlija u ligi. Ostaje žal što se njegov rođeni brat i saigrač iz reprezentacije Moric povrijedio uoči prvenstva.
Njemci prepuštaju ulogu favorita vjerovatno i Sloveniji i Francuskoj i Litvaniji, ali sigurno je da ni jednoj neće da uzmaknu, i trebalo bi očekivati da uz podršku sa tribina barem jednoj ekipi od ove ti “skinu skalp”.
Bosna i Hercegovina je pokazala dva lica u deset dana kvalifikacionog prozora za Mundobasket. Prvo u su Nurkić i ekipa totalno nadigrani u grotlu Morače i pobijeđeni sa laganih 20 poena razlike, a samo par dana kasnije su slavili protiv moćne Francuske za koju je igrao i Rudi Gober.
Jusuf Nurkić i Dženan Musa su prve vadete tima, ali ne treba da zapostavimo ni trio iz naše Budućnosti – Edin Atić, Kenan Kamenjaš i Aleksandar Lazić.
Vidjeli smo iz prve ruke koliko može da bude opasan Džon Roberson, koji je atletski potencijal Amara Gegića, a u reketu, pored Nurkića i Kamenjaša pokriva i Miralem Halilović koji je godinama jedan od najboljih igrača u francijskoj ligi.
Biće teško za “Zmajeve” da prođu dalje, ali niko ne može tek tako da ih otpiše u bilo kojem duelu iz grupe.
I na kraju Mađarska, koju vodi naš Stojan Ivković i koja se uz sve poštovanje te reprezentacije oslanja samo na sjajnog, ali već u poznim godinama, Adama Hangu.
Poznato ime je i Majkl Hopkins koji je igrao dvije godine u Cedevita Olimpiji, kao i David Vojvoda koji igra mađarsku ligu.
GRUPA C
Sve sem prvog mjesta za Grčku bi bilo iznenađenje turnira.
Heleni, ili bolje reći “Braća Adetokumbo” su na prvom okupljanju izgledali kao prvi favoriti turnira. Janis je vjerovatno jedan od najboljih košarkaša današnjice, gdje je malo onih koji bi mogli da daju argument protiv takve tvrdnje.
Dvostruki MVP NBA lige, šampion sa Milvokijem preprošle godine, igrač koji ima visinu centra, kretanje beka, i atleticizam takav da u dva driblinga može da pređe teren i obruši se na obruč.
Osim njega i njegove braće (zli jezici bi rekli da Tanis igra na bratovu slavu), tu su iskusni Nik Kalates, Tajler Dorsi, NBA igrač koji igra od juniorskih dana za Grke, Kostas Slukas, ogromni Georgios Papajanis…
Grčka je pokazala da je skup odličnih inividualaca, ali jedan od najboljih trenera Evrope Dimitros Ituidis će morati ipak organizaciju igre podići na viši nivo. Vidjelo se na utakmici sa Srbijom da previše ISO košarke ipak ne daje rezultate protiv dobro organizovanih ekipa.
Italija je domaćin ove grupe, ali “Azuri” i dalje ne mogu da prežale povredu sjajnog Danila Galinarija, koji je prije prvenstva pojačao Boston Seltikse.
Atipična reprezentacija, koja igra bez klasične petice, ali sa dosta igrača koji potencijalno imaju poene u rukama.
Njihova šuterksa klinika kada se upali može svakome da nanese dosta problema, a najbolje to zna ekipa Srbije koja je u sred Beograda ostala bez Olimpijskih igara, a mladi Manion se pretvorio u Stef Karija lično.
Meli, Fontekio, Polonara, Pajola, iskusni Rići i Datome, ekipa nekada i samog sjajnog igrača Đanmarka Poceka biće siguran putnik u iduću fazu.
Hrvatska košarka gotovo da može da se nazove sindromom. Dosta dobar roster, ima tu godinama i solidnih NBA igrača, ali nešto jednostavno ne štima.
Ni klupska košarka ne stoji bolje, jer hrvatski timovi su po običaju na samom dnu ABA lige.
Bilo je dugo nesuglasica na relaciji selektor Mulaomerović – savez Dino Rađa od načina vođenja ekipe do stranaca u reprezentaciji. Rađa je na kraju smijenjen a dres Hrvatske je obukao Džejen Smit kombo bek berlinske Albe.
Mulamoerović je i na iznenađenje mnogih precrtao Anta Žižića, koji će od ove sezone igrati u redovima dvostukog osvjača Evrolige, ekipe Efesa.
Prve zvjezde ekipe su Bojan Bogdanović i Dario Šarić, kao i Mario Hezonja koji je novo pojačanje Real Madrida.
U reketu je centar LA Klipersa Ivica Zubac, i Karlo Matković koji se nakon NBA drafta vratio u Cedevita Olimpiju.
Hrvati su velika nepoznanica, jer je u pitanju sastav koji bi mogao i da dobije Italiju i da igra egal sa Grčkom sa jedne strane, ali i ekipa koja bi mogla da bude poražena od Estonije, Britanije i Ukrajine.
Ukrajinci su prije početka ruske invazije na njihovu zemlju bili u povoju i razvoju, kako nacionalne tako i klupske košarke.
Vjerovatno ekipa koja će u odnosu na sve druge reprezentacije da daje 120 odsto na terenu zbog cijele situacije kod kuće.
Sviatoslav Mikhailuk i Aleks Len su prve zvijezde tima, igrači sa NBA iskustvom. Iako se Mikhailuk i dalje traži pokazao je u periodu dok je nastupao za OKC koliko može da bude opasan šuter.
Uz njih dvojicu vrijedni pomena su Volodimir Gerun koji je od ove sezone igrač Betisa, ogromni centar Mursije Artem Pustovija, kao i mladi košarkaš Dnjepra Jusuf Šenon.
Velika Britanija je ekipa koju smo često imali prilike da vidimo protiv naše reprezentacije, i da se uvjerimo koliko umiju da budu neugodni pogotovo kada je u pitanju atleticizam.
Šareni roster, kad se pogledaju ekipe iz kojih dolaze britanski igrači od Islanda, preko Japana i Dominikanske republike, do Kanade i Holandije.
Počeli su polako od ove godine da ulažu novac i u klupsku košarku, a ekipu Londona ćemo imati prilike da gledamo i u Podgorici u okviru Eurokupa.
Ekipa koju ne krase pojedinci već timska igra, a ako bi morao da se izdvoji jedan igrač onda je to centar Darušafake Gabrijel Olaseni ali i novo krilo Londona Ovie Soko, koji je postao poznatiji po učešću u rijalitiju “Love island” (bio treći), kao i manekenstvu. Mada to ne bi trebalo da zavara protivnika jer je riječ o košarkašu koji i te kako umije da krene da “sipa”.
I na kraju grupe Estonija koja je od 1993. godine do danas imala tri izleta na evropskim prvenstvima, gdje su upravo 93. godine u Njemačkoj imali najbolji nastup i zauzeli šesto mjesto, ostala dva puta su se vodili onom olimpijskom maksimom “važno je učestvovati”.
U Italiju pak stižu sa možda i najmlađom ekipm na turniru, a vizu su ostvarili baš protiv Italije u kvalifikacijama.
Henri Drel je nakon dobrih sezona u italijanskom Pesaru dobio priliku u razvojnoj ekipi Čikago Bulsa, plej Ker Kriša igra zadnje dvije sezone na Univerzitetu Arizona a Sander Raieste se već pet sezona razvija kao igrač Baskonije.
Centar Maik Kostar je defitnitivno centralna figura ovog rostera, novi košarkaš Baskonije će od iduće sezone biti evrologaški igrač, i u ovoj španskoj ekipi i te kako vjeruju u njega.
Ekipa koju nikako ne bi trebali da podcijenite, a upravo sa mladošću dolazi i drskost, pa će tražiti svaku šansu za prodor dalje.
GRUPA D
Srbija je dan prije početka Eurobasketa izbila na prvo mjesto favorita za osvajanje turnira. Tome su doprinjele dvije teške pobjede protiv Grčke u Beogradu i Turske na strani, ali i informacija da se u tim vratio Vasilije Micić kojeg je osoblje moralo da iznesa sa terena “Arene”.
Selektor Svetislav Pešić se postarao da napravi dar mar prvo sa pozivom, a ona sa prvim precrtavanjem iz rostera dugogodišnjeg kapitena reprezentacije i ovogodišnjeg MVP-a Eurokupa, Miloša Teodosića. Podsjetila je cijela situacija kada je i sličan scenario osjetio Vlado Šćepanović uoči Mundobasketa 2002. godine.
Cijela igra Srbije se kreće oko aktuelnog MVP-a NBA lige Nikole Jokića. Somborac je zaludio cijelu ligu sa svojom svestranom igrom od pasova u stilu najboljih plejeva lige, preko poteza u napadu koji su u stilu legendarnog Dirka Novickog. Toko pripremnih utakmica vidjelo se i kako raspoređuje saigrače i pokazuje prilikom napada kako bi trebali da budu pozicionirani.
Vasilije Micić je takođe dvostruki MVP Evrolige, i pokazao je u Efesu kao nezamjenljiv šraf Atamana. Njegovim poenima sa zvukom sirene je Efes izbacio Olimpijakos i Final 4 ove godine.
Srbija je odlična i na krilnim pozicijama gdje igraju Nikola Kalinić i Vladimir Lučić koji je novi kapiten reprezentacije.
Mjesta u konačnom rosteru je bilo i za košarkaša Budućnosti Marka Jagodić Kuridžu. Očekivanja javnosti su velika, a evenutalnim tijumfom bi Srbija obezbjedila odlazak na Mundobasket, i ne bi morala da brine u kvalifikacijama gdje i pored dva trijumfa stoje na “staklenim nogama”.
Finska se nameće kao najozbiljniji kandidat za drugo mjesto u ovoj grupi. Igra Finaca se bazira na sjajnom košarkašu Klivlenda Lauri Markanenu, i iskusnom Piteri Kaponenu, pleju bogate evroligaške karijere, koji se vratio u matičnu zemlju, a koji se u reprezentaciji pretvori u finsku verziju Gorana Dragića.
Popularni “Čopor” vodi najmlađi selektor Lasi Tuovi koji ima svega 35 godina.
Češka je u startu bila među jačim ekipama u ovoj grupi, ali povreda Tomaša Satoranskog, pa dva poraza, ubjedljivih 35 poena razlike od Francuza, pa šokantan poraz kući od Mađara u okviru kvalifikacija za Mundobasket postavili su dosta pitanja oko ekipe sjajnog selektora Ronena Ginzburga.
Nepoznato je koliko će da se oporavi i Vit Krejči, mladi plej OKC-a koji je visok 203 cm, pa s pravom može da se nazove Tomašaš Satoranski 2.0.
Jan Veseli je i dalje najveće ime, a Vojčeh Hruban (iskusno krilo koji nakon 10 godina napušta Nimburk i prelazi u London) kao i Andrej Balin 217 cm visoki centar koji će od naredne godine igrati u BC Prometeju (Ukrajina).
Ma u kakvoj situacji da se nalaze, Čehe u košarci nikada ne bi trebalo otpisivati. Prošlo ljeto su u Kanadi slavili protiv domaćina koji je imao tim krcat NBA zvijezdama i tako pošli na Olimpijske igre.
Jedna od boljih timskih hemija.
Izraelski selektor Gaj Gudes je imao vrlo produktivnu godinu iza sebe, budući da je kao trener Hapoela iz Holona osvojio izraelsku ligu, i tako bar na kratko prekinuo niz Makabija iz Tel Aviva.
Glavne zvijezde tima su Deni Avdija, košarkaš Vašington Vizardsa kao i Jam Madar, igrač beogradskog Partizana koji je igrao ljetnju ligu za Boston Seltikse. Tu je i iskusni plej Gal Mekel, koji je više puta osvajao titulu MVP-a izraelske lige kao i kapiten tima, 38-godišnji veteran Gaj Pnini.
Poljsku ekipu prati skandal od čijeg scenarija se ne bi postidjeo ni Džordž R.R. Martin.
Najbolji igrač ekipe Mateuš Pontika urgirao je kod selektora reprezentacije, hrvatskog stručnjaka Igora Miličića da precrta sa spiska ni manje ni više nego njegovog rođenog brata Marcela Ponitku.
Marcel je čak izašao u javnost, tražio je sastanak sa bratom, ali kako stvari stoje neće biti među putnicima u Češku.
Navodno se pominje i supruga njegovog brata Mateuša, ali to su već priče za žutu štampu.
Uz sve to legendarni poljski centar sa bogatom NBA karijerom Marcej Gortat tražio je da se Mateušu skine kapitenska traka jer se vratio u Rusiju, u svoj tim Zenit i igrao do kraja sezone, iako je poznat poljski stav na rusku agresiju.
Kod svih tih peripetija u svlačionici, valjalo bi izdvojiti da je osim pomenutog Mateuša, ključni igrač reprezentacije Aleksandar Balcerovski, 217 cm visoki centar iz Gran Kanarije, kojeg smo lani gledali u Megi kao pozajmljenog igrača, kao i iiskusni plej Ej Džej Sloter.
Holandija je po mnogima najveći autsajder prvenstva, ali sigurno je da će bti interesantni za gledanje.
Prije svih 221 cm visoki Mer Harms koji igra za Frakfurt, nakon četiri godine provedene na Purdju Univerzitetu, Džesi Edvards se i dalje nalazi u NCAA na legendarnom Sirakjuzu, gdje se u dvije godine ipak nije nametnuo za veće minute.
Iz ovog rostera, trebalo bi obratiti pažnju i na kombo beka PAOK-a Jankiga Frenka.
