Nastavkom i eskalacijom rata između Hamasa i Izraela, kao i posljedicama kopnenog napada na Pojas Gaze, čini se da se zapadnoazijska regija priprema za dalje širenje tenzija.
Iako zemlje regiona ne žele da generalizuju ove tenzije na cijeli region, previranja na terenu su transparentna i potvrđuju činjenicu da se širenje sukoba čini neizbježnim ako se nastavi destruktivno djelovanje cionista.
Nastavkom i eskalacijom rata između Hamasa i Izraela, kao i posljedicama kopnenog napada na Pojas Gaze, čini se da se zapadnoazijska regija priprema za dalje širenje tenzija. Iako zemlje regiona ne žele da generaliziraju ove tenzije na cijeli region, previranja na terenu su transparentna i potvrđuju činjenicu da se širenje sukoba čini neizbježnim ako se nastavi destruktivno djelovanje cionista. Isto tako, u svom govoru u nedjelju ove sedmice na otvaranju drugog kruga Međunarodne izložbe industrije, Abdel Fattah al-Sisi je napad dronom na dva egipatska grada Taba i Nubia smatrao dokazom da rat između Hamasa i Izraela utiče čitav region. Prema riječima predsjednika Egipta, presretnuti su dronovi koji su prešli granice Egipta.
Naravno, Izrael je u petak, s antiiranskim stavom, pokušao da poveže ovaj incident sa Teheranom i tvrdi da “dronovi koji su pali u dva pomenuta grada (Taba i Nubia) u Egiptu pripadaju jemenskom pokretu Ansarullah, čija je glavna meta bio Izrael, a greškom ovih dronova pali su u Egiptu.ˮ Egipatska vojska u petak je, nakon izvršene potpune istrage o napadima na dva grada Nubiju i Tabu na granici s okupiranom Palestinom, objavila da su dva vođena drona s juga Crvenog mora preletjelana sjever. Jedan od njih se srušio izvan egipatskog zračnog prostora u području Akabskog zaljeva. Njegovi ostaci pali su u nenaseljeno područje, a drugi dron se srušio u gradu Taba.
S obzirom na ovaj incident, Al-Sisi je u nastavku svog izlaganja uporedio Bliski istok sa tempiranom bombom koja može eksplodirati svakog trenutka i zahvatiti sve zemlje u regionu. Iako je porijeklo ovih dronova sada poznato Egipćanima, Kairo,uzimajući u obzir plamteću situaciju u regionu i isključujući emocije,pokušava da se suzdrži od burne reakcije i kontra reakcije da, prema riječima Abdel Fattaha al-Sisija, blisko istočna tempirana bomba ne eksplodira i praćena ratnom vatrom Izraela i Hamasa ne zahvati cijeli region. Isto tako, egipatski predsjednik je priznao: “Svaka vrsta reakcije iz ljutnje ako izmakne situaciju kontroli, može dovesti do žaljenja.ˮ
Iako je Kairo pokušao da odmjereno i daleko od bilo kakvog bijesa reaguje na napade dronovima na dva grada Tabu i Nubiju u petak, kako se region Bliskog istoka ne bi raspalio i, kako kaže Al-Sisi izmakao kontroli,ipak ozbiljnije pitanje je da li nastavak ovakvih događaja, čak i uz suzdržanost zemalja u regionu, može zadržati vatru sveopšteg rata dalje od regiona Bliskog istoka ili ne?
U međuvremenu, odlučujući parametar da li će se rat proširiti na čitav region Bliskog istoka ili ne vraća se na dva pitanja: pitanje nastavka izraelskih zračnih napada na Gazu i važnije pitanje nivoa, intenziteta i dubine kopnenih operacija u ovom pojasu. S tim u vezi, Hossein Amir-Abdollahian i drugi zvaničnici Islamske Republike više puta su upozoravali da će, ako se zločini u Gazi nastave i dođe do kopnenog napada, cijeli region biti uključen u široko rasprostranjene tenzije. Jer, prema riječima iranskog ministra vanjskih poslova, ruka svih naoružanih grupa je na okidaču.
Obećavajuća vijest je da je Bidenova administracija očito uspjela promijeniti odluku Tel Aviva da zamijeni napade “punih razmjera” na Gazu “ograničenijim” napadima. Ako je gore spomenuti izvještaj istinit, kao i ako se Izrael posveti ograničenijim napadima, tada će jedan od katalizatora za širenje sukoba izvan granica okupirane Palestine automatski izgubiti svoju efikasnost. Američki izvori izjavili su da je odluka Tel Aviva da izbjegne sveobuhvatni napad na Pojas Gaze i zamijeni ga manjim kopnenim operacijama u skladu s preporukama američkog ministra odbrane Lloyda Austina. Zvaničnici administracije američkog predsjednika Joea Bidena upozorili su da je teško predvidjeti razmjere izraelskih operacija protiv pojasa Gaze,zato što su opsežni zračni napadi i planovi za sveobuhvatni kopneni napad ukazivali na krut i širok vojni stav.
Prvobitni planovi Izraelaca da napadnu Pojas Gaze alarmirali su u Americi. Američki zvaničnici su naglasili da u planovima Tel Aviva nedostaju ostvarivi vojni ciljevi i da izraelska vojska još nije spremna za sveobuhvatni kopneni napad na Gazu. Američki zvaničnik je u subotu objavio da su Izraelci konačno revidirali i ažurirali svoj plan vojnog napada nakon sveopštih napora Lloyda Austina i drugih američkih zvaničnika.
Ipak, neki stručnjaci smatraju da, ako se Tel Aviv suzdržava od izvođenja sveobuhvatnih i opsežnih kopnenih operacija na cijeloj teritoriji Gaze, “još uvijek postoji mogućnost da se sukob proširi na druge dijelove Bliskog istoka”.
Jer, još uvijek postoje crvene linije za grupe koje pružaju otpor u regionu. Primjer za to je napad na američke baze u sirijskoj regiji Deir ez-Zur i Al-Šadadi u nedjelju. Irački otpor objavio je da je u znak solidarnosti s olujnom operacijom palestinskog otpora Al-Aksa gađao američku bazu Al-Šadadi u istočnoj Siriji sa dva drona. Također, jučer, u nedjelju ujutro, bombardovana je američka baza u naftnom polju El-Omar, koja se nalazi na istoku Deir ez-zura u Siriji, što je dovelo do teških eksplozija u ovoj bazi. Novinski izvori objavili su da su eksplozije bile toliko intenzivne da su se čule u predjelima oko baze. Posljednjih dana američke baze u Siriji, uključujući Al-Tanf, napadnute su nekoliko puta. Islamski otpor Iraka uvijek je preuzimao odgovornost za ove napade. Raketni napad također je ciljao američke snage u uništenom području Al-džir u Siriji. Slični napadi izvedeni su i na američku bazu u Erbilu u Iraku.
Al Jazeera je u nedjelju imala ekskluzivni intervju s predsjednikom Irana o dešavanjima u Palestini i ratu između Hamasa i Izraela. Nesumnjivo je najvažnija stavka među stavovima i izjavama predsjednika Islamske Republike Iran ta da je “otpor u Palestini i nezavisnom regionu. Odluka je u njihovim rukama i ne primaju naređenja iz Teherana.ˮ Ovakav stav ranije su isticali ministar vanjskih poslova i drugi funkcioneri ovog ministarstva. Ministar vanjskih poslova Irana nedavno je naglasio i pojasnio: “Nismo poslali nove snage u Siriju i druge dijelove regiona.”Analogno tome, Amir-Abdollahian je također upozorio da “ako se izraelski zločini nad stanovnicima Gaze nastave, Teheran neće samo gledati razvoj događaja i Islamska Republika Iran će djelovati na osnovu svojih nacionalnih interesa.”
Zvaničnici Pentagona povezuju nedavne napade na američke položaje u Iraku i Siriji sa milicijama koje podržava Iran. Ali, ove mjere odmazde pokrenule su pitanje da li zračni napadi nakon talasa raketnih i napada dronovimana američke trupe u ove dvije zemlje (Iraku i Siriji) mogu postići svoj glavni cilj “odvraćanja daljnjih napadaˮ? S tim u vezi, nakon ovih napada, koje je smatrao “u samoodbrani”, Lloyd Austin, američki ministar odbrane, u izjavi je rekao da je očito zabrinut zbog dalje štete američkoj vojsci u regionu: “Amerika ne traži sukob i nema želju ni namjeru da se upušta u daljnje neprijateljske akcije, ali ovi napadi na američke vojnike su neprihvatljivi i moraju prestati.
Za razliku od svih ovih antiiranskih tvrdnji, dok Bidenova administracija pokušava optužiti Iran za direktnu umiješanost u ovu operaciju tokom 24 dana od početka olujne operacije Al-Aksa i rata između Hamasa i Izraela, a vijesti i analize pokazuju da je Washington direktno uključen u izraelske napade na Gazu u posljednje tri sedmice. S tim u vezi, Military Watch Magazine, američki stručni časopis za vojna pitanja, objavio je u članku da postoje izvještaji koji ukazuju na to da su Sjedinjene Države rasporedile svoje snage za specijalne operacije u ovoj oblasti kako bi pokrenule zajedničke napade sa snagama izraelske vojske protiv Hamasa sa sjedištem u Gazi. Ali, Bijela kuća više puta poriče svoju direktnu umiješanost u izraelski rat.
Svakako, u međuvremenu se čini da krug optužbi nadilazi vojna, odbrambena, sigurnosna i terenska previrnaja, a Iranu se čak pripisuju i društveni i građanski pokreti ljudi u Evropi. Iako je list Times, nakon održavanja trećih protesta u znak podrške Palestini u Engleskoj, održanih u subotu, 29. oktobra, u izvještaju bez dostavljanja ikakvih dokumenata, tvrdio da Iran ima ulogu u vođenju ovog protestnog pokreta i “stvaranju nemiraˮ u Engleskoj. Ove novine su citirale anonimni izvor povezan s policijom ove zemlje i tvrdile da “iranski službenici stvaraju nemire u Britaniji podstičući proteste za Gazu.ˮ S druge strane, Seyed Mahdi Hosseini Matein, otpravnik poslova Irana u Londonu, napisao je u poruci na X-ovoj stranici: “Sve neosnovane optužbe i lažne informacije koje se pripisuju Iranu se potpuno odbacuju. Uz navedene optužbe takozvanih vlasti spomenutih u ovom izvještaju, oni ne mogu zaustaviti desetine hiljada demonstranata protiv njihove politike podrške izraelskim zločinima.ˮ
Izvještaji medija ukazuju da su, uprkos eskalaciji izraelskih napada na Pojas Gaze, u subotu nastavljeni pregovori između Tel Aviva i Hamasa uz posredovanje Katara koji imaju za cilj smirivanje situacije u Gazi. Istovremeno, Antonio Guterres, generalni sekretar Ujedinjenih nacija, otputovao je u Dohu i tokom svog boravka u ovoj zemlji najavio sporazum kojim će se olakšati oslobađanje talaca, uklanjanje državljana drugih zemalja i ulazak međunarodne pomoći u Gazu. Prema Guterresu, “sve veći međunarodni sporazum o humanitarnom prekidu vatre u Gazi potaknuo ga je na ovo putovanje.ˮ Ali istovremeno, generalni sekretar Ujedinjenih naroda nakon ovog međunarodnog sporazuma smatrao je iznenađujućom neviđenu eskalaciju napetosti od strane Izraela u Gazi.
Više od tri sedmice Katar ulaže diplomatske napore iza kulisa i razgovara sa zvaničnicima Hamasa i cionističkim režimom za oslobađanje više od 200 zarobljenika koje drži Hamas. Posredovanje ove zemlje dovelo je do oslobađanja dvojice američkih zatvorenika, majke i kćerke i dvije starije žene. Benjamin Netanyahu je u subotu rekao da će se napori za oslobađanje zatvorenika nastaviti čak i tokom kopnenog napada na Gazu.
S druge strane, Yahya Sinwar, šef grupe Hamas u Pojasu Gaze, u svojoj prvoj izjavi nakon početka olujne bitke Al-Aksa 7. oktobra, najavio je da je pokret spreman za hitan dogovor sa cionističkim režimom o razmjeni zarobljenika. On je rekao da prema ovom sporazumu svi palestinski zatvorenici u izraelskim zatvorima treba da budu oslobođeni, a zauzvrat svi izraelski zatvorenici u otporu. Prethodno je Abu Obaidah, glasnogovornik bataljona Ezzeddin Qasam, naglasio da su “upućeni pozivi u slučaju zarobljenika i da je postojala mogućnost da se postigne dogovor, ali je neprijatelj gubio vrijeme. Ako neprijatelj želi odmah da zatvori slučaj zarobljenika, mi smo na to spremni, ali ako želi da krene drugim putem i razdvoji ovaj slučaj, spremni smo i za ovaj scenario.ˮ
Prema rečenom, premijer Izraela je više od ikoga svjestan svog odlaska nakon završetka rata, iz tog razloga nastoji da ovaj rat s jedne strane bude erozivan i dugotrajan proces, a s druge strane, uz sveobuhvatni kopneni napad i, također, uništenje Hamasovih vojnih i odbrambenih objekata i sposobnosti stvorit će čak i malu nadu za njegov opstanak u političkoj strukturi Izraela.
Dakle, ako pregovori propadnu, dovoljno je, kratkoročno gledano, ne možemo zamisliti završetak rata između Hamasa i Izraela i zaustaviti napade i agresije na Gazu. Dakle, dva su moguća scenarija, ili će Benjamin Netanyahu ići ka privremenoj obustavi rata za povratak zarobljenika s ciljem smanjenja političkih i medijskih pritisaka, kritika i protesta pa će se rat nastaviti, ili da zbog nestabilnost političke situacije, čak i ako je moguća razmjena zarobljenika, Netanyahu neće biti voljan zaustaviti rat, prihvatiti prekid vatre i okončati rat. To će dovesti do rizika širenja rata van granica.
