Do izbora u Srbiji, ostala je još jedna hefta, izborni dan je 17. decembra kada su zakazani Republički i lokalni izbori.
Nekako često i pod pritiskom, reklo bi se, vlastitoga straha, i bez obzira što se medijskom propagandnom na tom, od prije okupiranom, medijskom prostoru Srbije predstavlja drugačije, Vučić, makar je to moj utisak, predsjednik Srbije, svako malo zakazuje republičke izbore i provjerava koliko mu je još ostalo opozicionih političkih reslova, kako bi ih samlio do kraja,možda ne kao onaj njegov saradnik Belivuk što je mlio ljude i pravio ćevape, ali kako je taj užas jedne prilike upravo Vučić medijski prezentovao preko Javnog servisa, normalan čovjek se po logici stvari nekada zapita: Šta je krajnji cilj Vučiću, Dačiću, i tkz. koalicionim partnerima, koje je, uzgred budi rečeno, toliko disciplinovao da mu se svako malo uvlače u anus ne bi li ga fascinirali svojim bezrezervnim sluganstvom, jer se nekako u vazduhu osjeća da predsjednik Srbije ciljano sa ekipom koja mu bespogovorno služi za promjenu društva u cjelini i “čišćenje” svega i svačega, kreni od raznih manipulativnih pljačkanja novca i siromašenja građana, zaduživanja istih, Kosova, do historijskih revizija i spinova koji imaju za cilj izopačiti činjenice i pretvoriti ih niušta u poređenju sa glorifikacijom gubitnika u svakom smislu, srpskih i crnogorskih nacional socijalista, drugova, zločinaca, radikala i četnika u čijem je pokretu kroz različite predstave, u kojima je Vučić aktivan od samoga početka razbijanja SFRJ ‘90. i uvijek bio prisutan u svakom poslu skupa sa Balkanskim kasapinima Miloševićem, Šešeljem, Nikolićem, Đukanovićem, Bulatovićem, Marovićem, Karadžićem, i drugim zločinačko pljačkaškim drugovima Bosne i Bošnjaka Sandžaka, pa sve do današnjih facijalnih korekcija botekskih peglanja tako zgužvanih i odavno izgubljenih obraza.
Nema priče, može mu se zamjeriti mnogo što šta, ali da je uporan u omalovažavanju, potcjenjivanju i nagrizanju Srbije i komšijskih zemalja sa kojima se Srbija graniči, Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom, mora se priznati, u tome mu niko nije ravan. I ne samo da mu u političkom ambisu kojim nas, što direktno što indirektno, vodi u Srednji vijek – niko nije ravan, nego se bošnjački jad i bijeda iz Srbije, a naročito iz Sandžaka takmiči ko će mu se više uvući u trbuh.
Nepošteno je ne praviti razliku među bošnjačkim političarima
Eh, kada smo već kod bošnjačkih uvlačiguza i slugu drugima, bilo bi nepošteno od autora ovih redaka da se među bošnjačkim političarima ne napravi razlika, jer ta razlika i postoji. I to ne mala, već velika, i umršena razlika među njima. Obje i vjerska i politička, na žalost, jer nije u pitanju normalna ljudska razlika, već bezmalo ideološka. A Bošnjaci se upleli u taj zamršeni ambijent kao pile u kučinu, jer i poslije 30. god. u dobroj mjeri dođoše na fabričko podešavanje političkog života, sluganstva, koje su im još davnih godina Tito i komunistička banda ugradili tolilo upečatljivo da im je sluganstvo poprimilo karakternu osobinu. Tako podani i u Vučićev ambijent uklopljeni, obnašaju vlast u Sandžaku, pa se, ipak, i pored normativa koje država preko zakonske infrastrukture nudi ne snalaze, niti ih u dobroj mjeri koriste da bi popravili ambijent i standard građana Sandžaka. Naročito je, na prostoru Novoga Pazara je najveća koncetracija Bošnjaka muslimana od kojih i traže podršku, pa bi onda, kada su toliko uporni, bio red da se makar Pazarci ne dave u nabujaloj rijeci i ne gore po stanovima zgrada zbog neažurnosti čelnika Lokalne samouprave, i elementarnog obezbjeđivanja sredstava i tehničke opreme, a na čijim prijestoljima već dugi niz godina stoluju nekakvi Rasimovi ljudi, tako ih zovu, kao da su njegov posjed, što je samo po sebi užas, jer, Opština nije ničija prćija, a naročito ne bi trebala biti Rasimova kada znamo da je taj “zločinac” pokazao svoj crni obraz onda kada se stavio na raspolaganje i brinuo o fašističkom smeću – zamislite kakav je to nečovjek – Srpskim zločincima naroda svoga, koji su ubijali Bošnjakinje i Bošnjake koliko su mogli, pljačkali ih, silovali i protjerivali, i to Pazarcima bilo koje nacije ne smeta, nadaju se dobru a takvog izdajnika podržavaju i to skoro polovina Novoga Pazara. Za nepovjerovati je koliko je Pazar nisko pao da mu nijedan ovovremeni političar ne može tek tako vratiti ugled i dostojanstvo do nivoa stvarne ljudske i političke časti, u kojem bi vladini ađutanti s poštovanjem dolazili po mišljenje i nudili saradnju a ne kao što je trenutna situacija u kojoj se predsjednik Srbije, blago rečeno, igra sa lokalnim glavešinama kao sa zvečkama, osim u jednom primjeru, a taj primjer je bio i ostao dosljedan, hrabar i uporan. … Ime ću reći na kraju.
Država jak i mnogo krut – beskrupulozan sistem
Možda će neko reći da u ovom političkom galimatijasu, u kojem se nalaze Bošnjaci Sandžaka u cjelini, nedostaje Muftija Zukorlič, ali mislim da treba otvoreno reći, koliko je za života politički, (a i ljudski, jer jedno bez drugoga ne ide) podišao Vučiću, po mom dubokom ubjeđenju, možda je, bio je ključna figura koja je slomila kičmu bošnjacima u Srbiji, jer je po svaku cijenu htio da skine ahmediju i uđe u vlast – parlament srbijanske države i to kad je bio u zenitu svoje slave i bošnjačkog kao i komšijskoga poštovanja, ali ga je (čitaj Srpska) ta država i slomila. Tako je neko nepisano pravilo jer je država jak i mnogo krut – beskrupulozan sistem – naročito ovdje gdje se mora igrati kako Srbin svira, upravo na način, pružanja državnih funkcija i u svakom smislu redukovanih ovlaštenja, bez obzira na njegova medijska gostovanja i skoro besprijekornu retoriku kojom se služio, Srbi su mu slomili političku kičmu kao drvce od šibice, iako je priličan broj onih koji su ga bezrezervo slijedili, a koji zbog slijepe ljubavi prema njemu možda ne mogu prihvatiti ovu činjenicu, ipak, mene kao slobodnomislećeg čovjeka ne obavezuje ničija emocija da bih razmišljajući rekao ono što je svakom zdravorazumnom čovjeku jasno. A što u krajnjem slučaju može nekom i da pomogne da shvati političku kaljugu u koju se nalazimo na ovim prostorima. Muftijina zaostavština, porodični nesporazumi i političko rasulo, najbolje govore koliko ovaj rezon ima jako utemeljenje.
Šta dalje znači da osim lične i partikularne satisfakcije, osim pukih funkcija kao npr: Sedmi podpredsjednik skupštine Srbije? Ili ministarskih imitacija njihova politička uloga Bošnjačkom narodu ništa ne znači. Jer samo za onoliko koliko plešu srpski moravac Usame Zukorlić i Muftija Dudić imaju značajnu ulogu u protivnom su obični pijuni u rukama Vučića i bratije, ali ne na glavnoj šahovskoj tabli. Njihova uloga je više taktička nego praktička i ima samo jedan strateški cilj za Beograd, da guše svaki demokratski pokušaj i bilo koji potez Bošnjaka pojedinca,te da obuzdaju realno nezadovoljstvo Bošnjaka, kojima svako malo prijeti nestanak sa ovih prostora, a što je najbolje pokazao mimikom u Priboju taj nepristojni muftija Dudić, šutkajuć efendiju u prisustvu predsjednika Vučića, što bi po difoltu trebalo debelo razmisliti o tom čovjeku i njegovom sociopsihjološkom stanju, prije nego li bi ga trebalo po motriti duhovno jer na taj način propagira čisto blasfemično paganstvo sa čim islam nema ništa zajedničko. Rasim se u ovoj priči podrazumijeva, jer nije ni dostojan daljega komentara.
Dok je bio Muftija, Muamer je bio sjajan, ali se na žalost nije mogao zadovoljiti i obuzdati na tom nivou, kojeg je i Srbija tada poštovala a i strepela, jer je bio čistoga puta, međutim politika ga je izopačila do granica neprepoznavanja.
Jedna digresija: Prvi put sam se sreo i razgovarao sa Edinom Zećirovićem, koji je bio na promociji mojih knjiga u Rožaju. Edin je čovjek sa političkim iskustvom u Lokalnom parlamentu, pristojan je, hrabar i obrazovan, cijenim njegov način razmišljanja kao i retoriku s kojom iznosi svoj stav. Treba imati to u vidu na dan izbora. Zar ne.
I, nezaboravite, retorika je jako važna u ljudskom diskursu naročito ako se obnaša javna funkcija, jer politički predstavnici ne predstavljaju samo sebe, već i narod – građane, koji im daju svoj glas.
Aristotel je retorički utemeljitelj, uz elokvenciju, čovjek može ostaviti jak utisak u javnom prostoru, te pozitivno skrenuti pažnju na sebe i identitet koji predstavlja. Obogatiti ga. Retoričari osvajaju ljude i prostore, i prijatno ih je slušati.
Kao što je i meni prijala pomira Usame i Sulejmana, u decembru prošle godine, te sam kroz stotinak svojih stihova opjevao taj događaj smatrajući ga od izuzetnog značaja za budućnost Bošnjaka Sandžaka. Vjerujem da će se ovaj put Novi Pazar ispraviti grešku i podržati buduću koaliciju SPP i SDA Sandžaka. To nije samo želja, već bi trebala biti i realna potreba ako se nije potonulo do mjere davljenja.
U protivnom, možemo o sebi misliti sve najbolje, od toga ništa nema, osim problema, a problemi se ne rješavaju služenjem i odlaganjem, već razrješavanje i rješavanjem.
Sulejman Ugljanin hrabar, čvrst, istrajan, uporan, jednom riječju čovjek, koji ne zna za poraz
Na kraju ovog teksta želim reći, ali ne mogu baš sve što sam čuo o predsjedniku SDA Sandžaka dr. Sulejmanu Ugljaninu, u Sarajevu, od meni dragog prijatelja, još iz vremena kad je Suljo bio student i bokser BK Želježničar, što je za moje poimanje političke ličnosti izuzetno važno, možda i najvažnije za uspjeh društva u cjelini.
Kaže mi prijatelj da u svojoj profesionalnoj sportskoji (a bio je u bokserskom vrhu SFRJ), kao i u poslovnoj karijeri (vlasnik je hotela u Sarajevu), veli da u životu nije sreo čovjeka takve čvrstine i autoriteta kao što je Sulejman Ugljanin, koji je hrabar, čvrst, istrajan, uporan, jednom riječju čovjek, koji ne zna za poraz i od jačeg protivnika bez obzira u kojem je ringu, sportskom ili političkom…. Ne, više ni riječ na ovu temu.
Jer, je svakom iole dostojanstvenom čovjeku jasno šta želim reći, ali da potvrdim.
Dr. Ugljanin i SDA Sandžaka, koliko god nekome apsurdno zvučalo, jedini su opozicionari Vučićevoj vlasti, u Novom Pazaru, to je činjenica koja bi trebala ulivati nadu za bolje sutra.
Bez časti i dostojanstva nam naprijed nema, osim podrazumijevanja ništa drugo nema novo, ostaje se u starom šablonu presipanja iz šupljeg u prazno.
Bošnjaci, ako Vam Sulejman Ugljanin ne bude budući gradonačelnik Novoga Pazara, o sebi možete misliti šta želite, ali vaše misli vam neće ispuniti nijednu želju, jer je postojeća političko bošnjačka vlasteka toliko potonula da je osim ličnih interesa apsolutno nemoćna za bilo kakvu političku avangardu.
Ovo nije samo moj stav, već dobro sagledana situacija kretanja bošnjačke politike uopšte, jer će se itekako odraziti i na politiku u Bosni, na koju negativne implikacije Pazarskih izbora mogu doprinijeti golemim političkim problemima a čiji ožiljci mogu biti duboki i bolni.
Pa neka Vam je sa srećom!
