Američki politički analitičar i jedan od najpoznatijih neokonzervativnih teoretičara Robert Kagan ocijenio je da se Sjedinjene Američke Države suočavaju sa strateškim porazom u sukobu s Iranom čije bi posljedice mogle nadmašiti one nakon ratova u Vijetnamu i Afganistanu. Takvu ocjenu iznio je u autorskom tekstu „Checkmate in Iran“, objavljenom u The Atlantic.
Kagan smatra da je rat s Iranom doveo do temeljne promjene odnosa snaga na Bliskom istoku te da Washington više nema mogućnost da obnovi položaj koji je imao prije početka sukoba. Prema njegovoj procjeni, kontrola nad Hormuškim moreuzom postala je ključni faktor koji Iranu daje značajnu geopolitičku prednost.
Govoreći o razlikama između ovog sukoba i ranijih američkih vojnih intervencija, Kagan ističe da porazi u Vijetnamu i Afganistanu nisu trajno ugrozili globalni položaj SAD-a. Nasuprot tome, smatra da bi posljedice sukoba s Iranom mogle imati dugotrajan utjecaj na američki utjecaj u regiji i šire.
U razgovoru za Brookings Institution dodatno je naglasio da ne vidi realnu vojnu opciju kojom bi Sjedinjene Države mogle vratiti raniji status u regiji bez ogromnih troškova i rizika. Prema njegovim riječima, trenutna situacija predstavlja „značajno smanjenje američkog utjecaja“ te jačanje pozicije Irana i njegovih saveznika.
Kaganove ocjene izazvale su brojne reakcije u američkim političkim i akademskim krugovima. Dok dio analitičara smatra da je riječ o realističnoj procjeni posljedica rata, drugi tvrde da je prerano govoriti o konačnom strateškom porazu SAD-a te ukazuju na američke vojne i diplomatske kapacitete koji i dalje ostaju značajni faktor u regiji.
Dodatne rasprave vode se i oko budućnosti Hormuškog moreuza, kroz koji prolazi značajan dio svjetske trgovine energentima. Mnogi stručnjaci upozoravaju da bi dugotrajna nestabilnost na tom području mogla imati posljedice po globalna tržišta energije i međunarodnu sigurnost.
Kaganove ocjene mnogi vide kao potvrdu da se geopolitička ravnoteža na Bliskom istoku značajno promijenila. Iz te perspektive, Iran nije samo uspio neutralizirati neposredne prijetnje, već je, prema mišljenju dijela analitičara, nametnuo novu regionalnu dinamiku u kojoj tradicionalna američka dominacija više nije neupitna.
Zagovornici ovog stava smatraju da je Teheran kroz kombinaciju vojne, političke i diplomatske strategije uspio ojačati svoju poziciju i utjecati na redefiniranje odnosa snaga u regiji.