Omer Mihović važi za jednog od najperspektivnijih mladih naučnika iz regiona. Student je molekularne i ćelijske biohemije na Univerzitetu u Oksfordu, a iza njega su brojna međunarodna takmičenja, konferencije i nagrade. U razgovoru za naš portal govori o svom putu ka jednom od najprestižnijih univerziteta na svijetu, finansijskim izazovima, ali i planovima za budućnost.
Kako je počelo tvoje interesovanje za nauku i kada si shvatio da je to tvoj životni poziv?
– Interesovanje za nauku imao sam odmalena. Već pred kraj osnovne škole postalo je jasno da me najviše privlače prirodne nauke, posebno biologija i hemija. Tokom srednje škole, kroz rad u Istraživačkoj stanici Petnica, dodatno sam se usmjerio ka molekularnoj biologiji i biohemiji. Rad u laboratoriji i učešće na konferencijama potvrdili su mi da je to oblast kojom želim da se bavim dugoročno.
Zašto baš Oksford?
– Imao sam želju da studiram u inostranstvu i vidim kako izgleda vrhunski obrazovni sistem. Istražujući univerzitete širom svijeta, Oksford se izdvojio kao najbolji izbor u Evropi. Kvalitet nastave, tradicija i istraživački kapaciteti bili su presudni da se odlučim upravo za taj univerzitet.
Tokom srednje škole učestvovao si na brojnim takmičenjima i konferencijama. Koliko su ti ta iskustva značila?
– Mnogo. Prvi veći angažman bio je 2021. godine na konferenciji „Korak u nauku“, gdje smo predstavili rad nastao u Petnici. Nakon toga uslijedila su međunarodna takmičenja, poput E-Festa u Tunisu, gdje sam osvojio srebrnu medalju, te STEMCO olimpijade, na kojoj sam osvojio zlatnu medalju iz biologije. Ta iskustva su mi dala samopouzdanje i širinu potrebnu za prijavu na Oksford.
Kako izgleda proces upisa na jedan takav univerzitet?
– Proces je zahtjevan i dugotrajan. Prijava se podnosi još tokom treće godine srednje škole i uključuje ocjene, preporuke, motivaciono pismo i predviđene završne ocjene. Nakon prve selekcije slijede intervjui, koji su u mom slučaju bili online i u potpunosti na engleskom jeziku. Fokus intervjua nije na pukom znanju, već na načinu razmišljanja i rješavanju problema.
Kakav je bio trenutak kada si saznao da si primljen?
– Prije svega, osjetio sam ogromno olakšanje. To je bio rezultat dugogodišnjeg rada i priprema. Nije bilo euforije, već tiha potvrda da se trud isplatio.
Veliki izazov bilo je finansiranje studija. Kako si se s tim suočio?
– Jedna godina studija košta oko 70.000 eura, a u tom trenutku nisam imao dostupnu stipendiju. Kada je postalo jasno da je novac jedina prepreka, ljudi su počeli da se javljaju i nude pomoć. Pokrenuli smo kampanju i za 25 dana sredstva su prikupljena zahvaljujući podršci 431 osobe. To je iskustvo koje me je duboko obilježilo i stvorilo osjećaj velike odgovornosti.
Trenutno si na pauzi nakon druge godine studija. Šta slijedi dalje?
– Pauzirao sam godinu dana kako bih pokušao pronaći sredstva za nastavak studija. Ako se ne pronađe rješenje, studije će morati biti prekinute, ali nadam se da će se pojaviti nova prilika ili podrška.
Kako izgleda studiranje na Oksfordu iznutra?
– Uslovi za rad su izuzetni. Laboratorije su vrhunski opremljene, a odnos profesora prema studentima je neposredan i mentorski. To je okruženje koje vas konstantno podstiče da razmišljate, istražujete i pomjerate granice znanja.
Kakvi su tvoji planovi za budućnost?
– Najviše me interesuju biotehnologija i sintetička biologija. Bio sam dio Oxfordskog tima na međunarodnom takmičenju iGEM, gdje smo osvojili srebrnu medalju. Dugoročno bih volio da se vratim ovdje i znanjem doprinesem zajednici, posebno nakon sve podrške koju sam dobio.
Šta bi poručio mladima koji se još traže?
– Da budu iskreni prema sebi i da se ne boje pokušati. Učešće u projektima, konferencijama i takmičenjima donosi ogromna iskustva i otvara vrata za koja često nismo ni svjesni da postoje.
