Esma Ugljanin, talentovana trinaestogodišnja violinistkinja iz Novog Pazara, ostvarila je izuzetne uspjehe osvojivši prvo mjesto na republičkom takmičenju, kao i na međunarodnom takmičenju u sviranju violine.
Na republičkom takmičenju, koje je održano u Šapcu , Esma je briljirala svojim izvođenjem složenih kompozicija, ostavivši publiku i žiri bez daha. Njena tehnička preciznost i emotivna interpretacija muzike izdvojile su je među mnogobrojnim talentovanim učesnicima iz cijele zemlje.
Nedugo nakon toga, Esma je učestvovala na prestižnom međunarodnom takmičenju gudača održanom u Vlasotincu gdje je, pored jake konkurencije, ponovo zauzela prvo mjesto.
“Ja sam se nadala ali nisam imala neka određena očekivanja, htjela sam sve da prepustim vremenu. Išli smo na republičko u Šabcu. Tamo sam upoznala još svojih vršnjaka i bilo je lijepo iskustvo, nakon toga smo išli u Vlasotince na međunarodno takmičenje gdje sam također osvojila prvu nagradu.”
Istakla je da bez podrške porodice, mentora i prijatelja ne bi uspijela da ostvari baš ovakve rezultate.
“Oni su mi pružili ogromnu podršku I da mi nije bilo njih ne znam kako bih uspjela da stignem do ovdje.”
Na pitanje kako se bori sa tremom pred nastup rekla je da joj trema samo pomaže da nastup dovede do izvrsnosti.
“Inače mi trema ne bude dan pred nastup, već baš prije nego što treba da nastupim. To me pogura da se sjetim svega na šta treba da povedem računa i zato odsviram najbolje moguće.”
Za Esmu, put ka uspjehu nije bio bez prepreka. Na samom početku njenog rada pandemija je donijela izazove, ali i priliku da pokaže svoju upornost. Sa online časovima koji su postali norma, Esma je jasno dala do znanja da želi više od samo učenja.
Njena profesorica, Ksenija Purić, pamti taj trenutak. “Ema se istakla svojim radom. Bila je odlučna da se takmiči, čak i kroz ekran vidjeli smo njenu strast”, rekla je profesorica Purić.
“Mi smo radili dugo, ona meni pošalje poruku pred vreme njenog časa da je ona spremna i ja se javim uđem gogle učionicu i zamislite dijete koje vas čeka sa slušalicama, zvučnikom, metronomom, koje stoji spremno i kaže ja želim na takmičenje. To je bilo fascinantno, da smo mi u tim uslovima, bez ikakve klavirske probe, bez nekog kontakta, uspele da jedno veliko takmičenje spremimo, međunarodno i to mi je jedna od najdražih nagrada.”
Esmin talenat nije procvjetao preko noći. Njena majka prisjeća se kako je primijetila njen dar još dok je Esma pjevala dječje pjesmice. Kasnije, taj dar je evoluirao i pretvorio se u strast prema violini. “Bila je to ljubav na prvi zvuk. Vidjeli smo koliko je posvijećena svom instrumentu, i odlučili smo je podržati u potpunosti”, istakla je.
“Mi smo kad je Esma bila jako mala shvatili da ona ima osjećaj za muziku. Kada je učila dječje pjesmice uvidjeli smo da ume lijepo da ih ponovi. Pomislili smo da je možda talentovana za muziku ali eto videćemo kasnije kako će biti. Kada je pohađala pripremni razred ona je počela sama da uči note. Njeno prvo interesovanje je bilo klavir zapravo ali je na jednom času slušala nekog violinistu i oduševila se violinom. Od tada je odlučila da krene sa violinom I da to bude to.”
Ovo nije samo priča o uspjehu, ovo je priča o ljubavi, podršci i snazi. Njena priča podsjeća nas da su snovi ostvarivi ako imamo hrabrosti da ih slijedimo. Dok stoji na vrhuncu svoje karijere sa samo trinaest godina, Esma obećava da će nastaviti svoj put, inspirišući sve oko sebe svojom muzikom i dušom. Jer u njenim tonovima odjekuje nešto više – odraz snova koji su postali stvarnost.
