Dok većina država koristi svoju diplomatsko-konzularnu mrežu za zaštitu suvereniteta, privlačenje investicija i jačanje bilateralnih odnosa, Bosna i Hercegovina se i dalje suočava s ozbiljnim unutrašnjim sukobima koji se prenose i na vanjsku politiku. Umjesto jedinstvenog državnog nastupa, diplomatska mreža BiH nerijetko odražava političke i entitetske podjele unutar zemlje.
Bosna i Hercegovina formalno ima razvijenu diplomatsku mrežu, ali u praksi nema dosljednu državnu diplomatiju. Umjesto promocije interesa države, dio diplomatskog kadra djeluje u skladu s uskim političkim ili entitetskim interesima, čime se slabi međunarodna pozicija BiH i relativizira njen suverenitet.
Ambasadori se, prema brojnim kritikama, ne imenuju na osnovu profesionalnih referenci i iskustva u diplomatiji, već dominantno po etničko-stranačkom ključu. Takva praksa dovela je do situacije u kojoj pojedini ambasadori svoj mandat svode na protokolarne aktivnosti, javne nastupe i ličnu promociju, dok je stvarni diplomatski rad u drugom planu.
Posebno su problematični slučajevi ambasadora imenovanih iz entiteta Rs, od kojih dio Bosnu i Hercegovinu ne doživljava kao vlastitu državu, već kao privremeni okvir koji treba politički i institucionalno slabiti. Skandal u Beču to je ponovo potvrdio, kada je ambasador BiH u Austriji Siniša Bencun dopustio da se u prostorijama ambasade, uz zastavu Bosne i Hercegovine, istakne i zastava entiteta Rs, što je direktno suprotno pravilima Ministarstva vanjskih poslova BiH.
Time je, kako se ocjenjuje, poslana jasna politička poruka da ambasada ne predstavlja isključivo državu Bosnu i Hercegovinu, već i entitetski interes. Sličan primjer zabilježen je i u Kanadi, gdje je ambasador Aleksandar Bogdanić godinama odbijao zahtjeve bh. zajednica za isticanje državne zastave BiH na zvaničnim mjestima.
Ovakvo djelovanje dodatno je osnaženo političkim porukama iz entiteta Rs. U martu 2025. godine Željka Cvijanović i Milorad Dodik uputili su pismo diplomatama BiH imenovanim iz Rs-a, u kojem su ih pozvali da u inostranstvu djeluju u interesu entiteta, a ne države. Ti primjeri, kako se upozorava, potvrđuju da dio diplomatskog aparata funkcioniše kao produžena ruka entitetske politike.
Procedura imenovanja ambasadora
Poruka koja se time šalje međunarodnoj zajednici jeste da Bosna i Hercegovina nema jedinstvenu vanjsku politiku, jasne prioritete niti institucionalni integritet. Umjesto državnih strategija, prisutna je politička tolerancija prema kršenju propisa, bez stvarnih sankcija za odgovorne.
Dodatni problem predstavlja uloga ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića, za kojeg se u javnosti sve češće navodi da fokus pomjera sa klasične diplomatije na unutrašnje političke sukobe. Kritike se odnose i na proceduralne propuste u vezi s lobističkim aktivnostima, kao i na javne istupe koji se doživljavaju kao politički aktivizam, a ne institucionalno djelovanje.
Prema važećim propisima, ministar vanjskih poslova može zatražiti izvještaje o radu ambasadora i predložiti disciplinske mjere, kao i inicirati njihovu smjenu, ali konačnu odluku donosi Predsjedništvo BiH. Upravo tu dolazi do zastoja, jer politički kompromisi često imaju prednost nad zakonitošću i državnim interesom.
Bosna i Hercegovina je, ujedno, jedina država u regionu koja još nema Zakon o vanjskim poslovima. Zbog toga diplomatski sistem funkcioniše bez jasnog zakonskog okvira, strategije i odgovornosti. Vanjska politika se i dalje oslanja na dokumente poput Općih pravaca i prioriteta iz 2003. godine i Strategije vanjske politike za period 2018–2023, koje su vremenski i sadržajno ograničene.
Procedura imenovanja ambasadora dodatno komplikuje stanje. Iako ministar formalno predlaže kandidate, presudnu ulogu imaju političke stranke i etnički balans, dok Predsjedništvo BiH može blokirati imenovanja iz političkih ili ličnih razloga. Takav sistem proizvodi diplomatiju koja, umjesto da jača državu, svakodnevno reflektira njene unutrašnje slabosti.
Bez jasnog zakona, sankcija i političke volje, diplomatska mreža BiH ostaje fragmentirana i neefikasna, a međunarodni ugled države nastavlja trpjeti posljedice.