“Danas nam je braćo i sestre Kosovo u srcu i u oku i bolje da izgubimo oko nego da se odreknemo Kosova i nećemo se odreći. Naš narod ima jos uvek veliki zalog kod svetih božjih ljudi i jos uvek ima velikih božjih ljudi koji se ne plaše nikoga do Boga, a Bog hoće da ga volimo i voli nas”, poručio je vladika dizeldorfsko-njemački Grigorije u besjedi u Minhenu, prije tri godine, tokom proslavljenja eparhijske slave Sv. Jovana Vladimira.
Hajde sad na stranu što Jovan Vladimir, koga slave, nikad pod tim imenom nije postojao, hajde što se zvao Ivan, a ne Jovan i što je bio dukljanski knez, a ne srpski velmoža, nego što se Grigorije nalupa budalaština za sve (narodne) pare.
Pa se pitaju naivni, submisivni i nepametni, kako je moguće da se jedan od najliberalnijih vladika Crkve Srbije ovako izražava i kako je moguće da on zagovara jedan ultranacionalistički, zilotski i rasistički stav, koji se ni uncu ne razlikuje od istih onih stavova koje zastupaju svi neočetnici diljem svijeta i sve radikalne vladike Crkve Srbije? Pa jednostavno zato što između vladike Grigorija i bilo kojeg neočetnika ili naci-litijaša ideološki nema razlike.
Jednako tako, nema razlike između Aleksandra Vučića i takozvane opozicije u Srbiji, koja se danas, kad je nadomak konačno priznanje Kosova od strane Srbije, izražava u epskom (polu)desetercu, proklinjući “izdaju” Kosova.
Ne treba ići daleko, pa tako opozicionar i bivši srbijanski oficir Zdravko Ponoš kaže, u istom tonu, baš ovih dana, obraćajući se valjda Vučiću:
“Što skrivaš verenički prsten, zar je tako ružan? Kakav je, takav je. Sad je samo tvoj.
Eno kum Borelj već kreće sa pripremama za svadbu.”
Ovom polu-epskom treš-objavom, bivši oficir Ponoš kome je ratni zločinac Ratko Mladić “briljantan oficir” pokazuje da je Aleksandar Vučić u nacionalističkoj trci mala maca za njega. Pa suštinski Srbija zaista nema opoziciju, ponavljam. Lako je za vlast i Vučića, ali je problem, što su ovi koji bi mijenjali Vučića deset puta veći nacionalisti od njega. I svi se u disciplini “nedavača Kosova” utrkuju da privuku još radikalnije glasače. Ako znamo da Grigorije važio za “opozicionog” vladiku koji podržava Ponoša i njemu slične, onda je narativna linija posve jasna – sa lošeg na gore!
A, Srbiji je iz geostrateških razloga data po ko zna koji put šansa da se svrsta na pozitivnu stranu povijesti i na svijetlu stranu planete upravo priznavanjem stvarnog stanja, to je nezavisno i samostalno Kosovo, kao što i jeste.
No, da se vratimo Grigoriju, koji bi da narod “gubi oko” ili oči za Kosovo. I da se razumijemo, nije to nikakva metafora. Takav i takvi bi rado gledali nove kontingente ljudskog mesa kako truli za nešto apstraktno što se njih suštinski ne tiče. Jer će Grigorije u slučaju kosovske apokalipse biti daleko u Njemačkoj, a i da je u Srbiji, zna se, oči, uši, udove i ostale dijelove tijela doniraće nesretni izmanipulisani ljudi, koji na projektovanoj mržnji žive vjekovima.
Pa je njemu lako potegnuti oko ili oči, sve dok pripadaju nekom drugom. Jednako kao što je i Zdravku Ponošu lako da sklepa ratnohuškački tvit, znajući da je okačio uniformu o klin.
E, to je realnost današnje Srbije u kojoj su oni, navodni najliberalniji, zapravo isto pakovanje nacionalističke municije, kakav je i Vučić, samo eto mrze Vučića. I to im je neka razlika?!
Pa je pravo pitanje, kako da Srbija stane na noge realnosti nakon priznanja Kosova, ako znamo da i vlast i opozicija i pripadajući narod, nekako žele to Kosovo, ali bez dva miliona Kosovara-Albanca koji žive na njemu kao domicilno stanovništvo? A način na koji bi oni “raspetljali” situaciju pokazale su hladnjače sa mrtvim Albancima, pokazale su masovne grobnice sa Kosovarima – od Batajnice, pa dalje diljem Srbije. Albanaca ima da nema u ovakvoj Srbiji sve sa Kosovom.
I kuda Srbija da krene pored ovolikih “nedavača Kosova”, onih profesionalnih koji to rade zarad novca i interesa i onih amaterskih, korisnih idiota koji su zaraženi ultranacionalizmom???
A ti vladiko presvijetli, ako misliš sad jednako kao i prije tri godine da treba davati oči za Kosovo, hajde kreni prvi dole pa se bori ili odmah sebi izvadi oko ili oba. Jer znaš i sam da obmanama samo i dalje truješ narod koji je stoljećima daleko od realnosti i isto toliko od civilizovanog svijeta.
I na koncu, hoće li Grigorije zajedno sa Crkvom Srbije zajedno sa tzv. Opozicijom i vlašću odgovarati za zlo koje urezuje u srpski narod?
Pitanje nije metaforičko, jednako kao što ni Grigorijev prijedlog da se frljaca tuđim očima za tuđe Kosovo ni najmanje nije metaforički.
