Previranja između Srbije i Kosova kojima svjedočimo svakog dana neizostavno utiču na sve zemlje zapadnog Balkana uključujući i Bosnu i Hercegovinu, istaknuto je na naučnoj tribini “Odnosi Kosova i Srbije – sigurnosni izazov za zapadni Balkan” koju je organizirao Centar za balkanološke studije Naučnoistraživačkog instituta “Ibn Sina”.
Otvaranje tribine je pripalo rukovodiocu Centra za balkanološke studije, historičaru i istraživaču Admiru Lisici, koji je kazao da je potrebno vratiti se u osamdesete godine prošlog stoljeća kako bi se jasnije sagledalo nerazumijevanje između Srba i Albanaca, jer je to bio period kada su Albanci zatražili svoju sedmu republiku unutar bivše Jugoslavije. Potom od 1996. do 1999. godine traju sukobi između Albanaca i Srba (od 1998. godine i zvanični rat) na Kosovu, a od tada je bilo niz pokušaja međunarodnih faktora za uspostavljanje mira i rješavanje tog regionalnog pitanja. Zatim, 1999. godine predsjednik Srbije Slobodan Milošević, nakon NATO intervencije, potpisuje dokument kojim Kosovo pripada pod patronat Ujedinjenih nacija. Time Milošević počinje proces disolucije Kosova. Nakon toga potpisano je nekoliko sporazuma, a sada imamo francusko-njemački dogovor koji je jedan od posljednjih pokušaja normalizacije odnosa. Premijer Kosova Albin Kurti bi prihvatio tu inicijativu, kao i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, ali mu desničarske snage to ne dozvoljavaju. Stoga je na sceni pokušaj međunarodne zajednice da uspostavi mir, ali nije jasno kakav će to biti mir i šta će on donijeti u budućnosti za Kosovo i regiju, kazao je Lisica, koji navodi i da je problem Kosova zapravo problem cijelog zapadnog Balkana. Francusko-njemački plan ima deset tačaka u kojem se iz tački jedan i četiri jasno vidi da Srbija priznaje nezavisnost Kosova po svim postulatima. Tačka 10 također navodi da se svi prethodni sporazumi moraju implementirati što znači da Zajednica općina sa srpskom većinom treba biti uspostavljena – kazao je Lisica.
Jedan od govornika na naučnoj tribini bio je i profesor međunarodnih odnosa i geopolitike Jahja Muhasilović koji je naveo da je odnos međunarodne zajednice o pitanju dijaloga između Beograda i Prištine prilično fluidan te da se njena pozicija mijenjala. Naglašava da je prvobitno ta pozicija bila više prokosovski orijentirana jer je međunarodna zajednica mnogo uložila u Kosovo prvenstveno Sjedinjene Američke Države te su ga smatrale “svojim čedom”. Međutim zbog pritiska iz Beograda ta pozicija se promijenila, u smislu davanja podrške i Srbiji i njenim maksimalističkim zahtjevima jer su shvatili da je Beograd mnogo važniji geopolitički akter na Balkanu i da može imati destabilizirajuću ulogu naročito u kontekstu rata u Ukrajini i ruskog uticaja koji je prisutan na Balkanu. Što se tiče stavljanja entiteta RS u istu ravan s Kosovom, profesor kaže da je to vrlo opasno pitanje i vrlo često se potencira od zvanične Banja Luke, a najviše od predsjednika RS-a Milorada Dodika jer je svjestan da će Srbija jednog dana morati priznati Kosovo kao nezavisnu državu te Dodik pokušava sebi stvoriti priliku kako bi osigurao nezavisnost entitetu RS.
Historičar Alen Zečević se u svom izlaganju dotakao događaja iz 1875. godine, te je uz povezivanje konteksta današnjice tematizirao sve veće povezivanje pitanja entiteta RS i Kosova, što se svakako, ni prema pravnim, ali ni historijskim načelima, ne može dovesti pod istu ravan. U izuzetno sadržajnom izlaganju osvrnuo se i na to šta predstavljaju aporije srbijanske politike, te na koji način svi ti događaji iz susjedstva imaju veze sa Bosnom i Hercegovinom.
Ahmedin Škrijelj iz Novog Pazara je u kontekstu sigurnosnog aspekta tematizirao reciprocitet kao model trajnog mira za region. Tačnije, Škrijelj je potcrtao da samo jednak odnos Srbije prema svim svojim narodima, podrazumijevajući tu Bošnjake, Albance i druge narode, donosi mir i stabilnost. Stoga, prema njegovom mišljenju ukoliko se negdje osnivaju zajednice sa nacionalnim predznakom Srba, isto mora biti ispoštovano i u Srbiji.
Na kraju, izlaganje je imao sociolog Mustafa Krupalija, koji je sociološkim pristupom analizirao na koji način Albanci postaju većina, kakva je uloga obrazovanja, te koji su to ostali segmenti doprinijeli socijalnoj strukturi Kosova kakvu danas imamo. Također, Krupalija je jasno detektirao probleme u odnosima Srba i Albanaca u prethodnom periodu, a jedan od problema, o kojem je govorio, svakako jeste i otvoreni srpski nacionalizam.
