Uoči 45. godišnjice Islamske revolucije, Iran je svjetskoj javnosti pokazao svoja postignuća u svemirskoj znanosti. Prije nekoliko dana Iran je lansirao tri satelita domaće proizvodnje i time privukao globalnu pažnju na tehnološki napredak zemlje.
Dana 20. januara, Soraya, satelit za istraživanje svemira koji je razvio Iranski centar za svemirska istraživanja (ISRC), postavljen je u orbitu sa nosačem satelita Qaem-100, kojeg su razvili naučnici Vazdušnih snaga islamske revolucionarne garde (IRGC). Satelit je postavljen na visinu od 750 kilometara,što je novi rekord za iranske satelite.
Sa uspješnim lansiranjem ovog istraživačkog satelita, mnogi podsistemi koje je razvio ISRC bit će stavljeni u orbitalne testove kako bi se otvorio put za brži razvoj domaće svemirske industrije Irana. Osim toga, ovo lansiranje se smatra važnim korakom ka povećanju sposobnosti postavljanja satelita u više orbite. Hassan Salarieh, čelnik Iranske svemirske organizacije (ISO), rekao je da je Soraya istraživački satelit čija je najvažnija misija da provjeri performanse nosača satelita Qaem-100.
Lansiranje Soraye ima svoje ciljeve uključujući testiranje satelitskih performansi, pouzdanost satelitskih podsistema i kvalitet komunikacije satelita sa kopnenim kontrolnim stanicama. Tehnologije kao što su telekomunikacioni link, senzori za pozicioniranje, podsistemi za distribuciju i određivanje snage, hardverska oprema i softverske strukture za upravljanje različitim režimima i solarnim panelima za optimalno obezbjeđivanje energije satelita sastavne su komponente Suraye.
Prema Salariehovim riječima, druge misije satelita uključuju testiranje performansi svemirskog mehanizma i puštanje solarnih nizova u orbitu i proračun njihove brzine i ponavljanja procesa korištenjem svemirske opreme domaće proizvodnje, testiranje performansi satelita u orbiti na momente odvajanja od nosača korištenjem senzora domaće proizvodnje i ispitivanja performansi komunikacijske opreme u davanju podataka o statusu satelita i prijemu komandi sa kopnenih stanica.
Mohammad Naveed Qureshi, član Upravnog odbora Aerospace Association i profesor na ISRC-u, prokomentirao je mogućnosti satelita Soraya, rekavši: „Satelit Soraya je teži od prethodnih satelita i što je teži i što su njegove dimenzije veće, šire su mu mogućnosti i usluge za državu. U svijetu postoji 10 zemalja koje mogu proći kroz cijeli proces projektovanja, izgradnje i lansiranja satelita, a Iran je jedna od tih zemalja. Takođe, ova visina produžava životni vijek satelita, što je veoma važno.”
Sedmicu nakon lansiranja Soraye, ISO je u nedjelju objavio da je nosač satelita Simorgh uspješno ubacio u svemir novi satelit, Mahda, i još dva mala satelita u orbitu od 450 km. Ovo je prvi put da je Iran lansirao tri domaća satelita istovremeno koristeći jedan nosač.
Mahda je lagani satelit od 32 kg koji je razvio ISRC za testiranje satelitskih podsistema. Njegova glavna misija je provjera performansi Simorgh satelitskog nosača za isporuku višestrukog tereta u nižoj orbiti, kao i procjena nekih novih dizajna i pouzdanosti izvornih svemirskih tehnologija. Važno je napomenuti da je Simorgh dvostepeni nosač na tekuće gorivo koji je u svom sedmom lansiranju uspio isporučiti više satelita, otvarajući nova vrata iranskim svemirskim lansiranjima.
Prvi iranski satelit, Khayam, lansiran je u avgustu 2022. godine i uspješno postavljen u orbitu. Lansiranje satelita u svemir dio je iranske svemirske vizije, koju je odobrilo Vrhovno vijeće kulturne revolucije 2013. godine. Predmet ove vizije je razvoj nauke, tehnologije i poduzeća zasnovanih na znanju iz avio-svemirskog sektora zemlje, koji uključuje sve institucije i agente koji su na neki način uključeni u istraživanje svemira i korištenje u oblastima kao što su mediji, telekomunikacije, slike, pozicioniranje i transport tereta u svemir.
Iran je godinama radio na svojim vazdušnim kapacitetima i uvijek je jasno stavljao do znanja da koristi svemirske aktivnosti u miroljubive svrhe i u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a. Ali zapadne vlade tvrde da lansirni sistemi ovih nosača imaju tehnologije koje se mogu koristiti i za lansiranje nuklearnih balističkih projektila.
Evropska trojka, naime Njemačka, Francuska i Britanija, kao i uvijek, objavila je osuđujuću izjavu kao reakciju na lansiranje Soraye, rekavši: „Osuđujemo ovo lansiranje jer ova lansirna raketa koristi tehnologiju potrebnu za razvoj sistema balističkih projektila dugog dometa. Iran nastavlja da razvija svoj raketni program uprkos ponovljenim međunarodnim pozivima da ga zaustavi i nakon godina ignorisanja ograničenja koja je postavio UN.”
U svojim prethodnim izjavama, evropska trojka je obično tvrdila da su lansiranja iranskih satelita prekršila rezoluciju SB UN 2231, ali sa okončanjem iranskog embarga na oružje nametnutog rezolucijom u oktobru prošle godine, zapadnjačka referenca na rezoluciju je izgubila svoj kredibilitet.
EU i SAD upravljaju hiljadama satelita u orbiti i vrše svakodnevno snimanje bilo kojeg dijela svijeta i koriste te slike za unapređenje svojih politika i velikih planova.
SAD su čak išle dalje od uobičajenog i 2019. su formirale svoje svemirske snage, službeno nazvane Svemirske snage Sjedinjenih Država (USSF), kao šesti rod oružanih snaga zemlje. Zapadnjaci dobro znaju da će buduća konkurencija i sukobi biti u svemiru i da će zemlja sa najvećim svemirskim kapacitetima pobijediti rivale. Zato ne žele da Iran uđe u svemirski klub jer može poremetiti američke svemirske planove.
Zapad insinuira da se iranski sateliti koriste u vojne svrhe, ali činjenica je da su u današnjem svijetu sve tehnologije vezane za nacionalnu sigurnost i sateliti pomažu u poboljšanju vojnih sposobnosti.
Tokom protekle decenije, Izrael i SAD su se potrudili da blokiraju Iran u razvoju tehnologije za izgradnju naprednih raketa, dronova i satelita, ali nisu uspjeli i Iran je novi član malog kluba nacija sposobnog da postavi satelit u orbitu.
Trenutno samo SAD, Kina, Rusija i Francuska imaju balističke rakete dugog dometa sa čvrstim gorivom, a testiranje nosača Qaem-100 čini Iran petim članom kluba zemalja koje koriste najnovije i najmoćnije svemirske objekte.
Iranski svemirski napredak ostvaren je uprkos okrutnim sankcijama koje su Zapadnjaci nametali Iranu posljednjih nekoliko decenija kako bi poremetili razvoj ove zemlje. Međutim, ova svemirska i raketna dostignuća pokazala su da je Teheran ove pritiske i prijetnje pretvorio u prilike.
Oslanjajući na domaće potencijale i svoje stručnjake i naučnike, Iran se probio do veće pozicije u oblasti raketne i svemirske tehnologije. Bez pretjerivanja možemo reći da je Iran jedina zemlja koja proizvodi i lansira svoje satelite bez pomoći Istoka ili Zapada.
Islamska Republika je shvatila da polaganje nade u druge ne može pomoći u razvoju i da je oslanjanje na domaće kapacitete ono što gura naciju naprijed.
Postavljanje naprednog iranskog satelita u orbitu pokazalo je da zapadne sankcije nisu uspjele ograničiti iranski put ka naučnim i tehnološkim otkrićima, i zapravo što su pritisci veći, to su iranski trijumfi značajniji. A zemlja preduzima dug korak ka još većim projektima u budućnosti koji će svjedočiti o tome u kakvu je regionalnu silu Iran izrastao.
