Mramorje, odnosno stećci, naziv je za specifičnu vrstu monolitnih nadgrobnih spomenika koji su se od 13. do 16. stoljeća koristili na teritorijama koje su u 14. stoljeću postale dio srednjovjekovne bosanske države.
Okolina Stoca jedna je od najbogatijih oblasti po broju i kvaliteti izrade stećaka, a 3 ovdašnje nekropole (Radimlja, Boljuni, Potkuk) uvrštene su u UNESCO-ovu listu svjetske baštine.
Tri kilometra zapadno od Stoca, nadomak sela Paprati, smjestila se najpoznatija nekropola stećaka u Hercegovini – Radimlja. Ono što izdvaja ove stećke od bilo kojih drugih jeste raznovrsnost oblika, prisutnost različitih motiva, bogatstvo reljefnih dekoracija i visok umjetnički kvalitet izrade. Vozeći se cestom Čapljina–Stolac ne možete a da sa desne strane ne primijetite polje puno bijelih pravilnih oblika, a upravo to je ovaj nevjerovatni turistički lokalitet.
Kompleks nekropole Radimlja, sastoji se od 133 stećka, od kojih je 63 ukrašeno.
Širok je spektar figuralnih predstava na stećcima Radimlje. Treba izdvojiti predstave kola – ženska, muška i mješovita. U posljednjem slučaju muškarci stoje na početku ili kraju kola. Od predstava životinja zastupljeni su jeleni, srne, psi i konji. Zanimljive su predstave u kojima psi nagone grupu srna na lovca koji ih čeka spreman s lukom i strijelom. Slična je scena u kojoj tri psa i konjanik tjeraju jelena na lovca s lukom i strijelom. Vjerovatno najpoznatiji stećak i zaštitni znak ove nekropole je muška figura sa uzdignutom rukom i velikom šakom i prstima, koja kao da govori putniku da će u ovom tvrdom i kršnom hercegovačkom kraju naići na gostoljubive i prijateljski raspoložene ljude.
Na nekropoli se nalazi uklesano pet epitafa pisanih bosančicom. U njima se krije i moguće izvorno ime same nekropole – Batonoge. Natpisi su kratki i jezgroviti te saopćavaju osnovne podatke o pokojnicima, njihovim srodnicima ili kovaču koji je klesao stećak
– Nekropola Boljuni
Nekropola stećaka Boljuni nalazi se u mjestu Boljuni 12 kilometara jugozapadno od Stoca. Na nekropoli je očuvano 269 stećaka, i to u dvije skupine. Prema oblicima najviše je sanduka – 176, potom ploča – 76, pa sljemenjaka -12 i 3 križa. Od ukupnog broja ukrašena su 92 stećka (34 posto). Dok se nekropola Radimlja ističe bogatstvom, raznovrsnošću i visokom kvaliteteom izrade reljefnih motiva, nekropola u Boljunima ističe se velikim brojem natpisa – 19 (7 posto), što je po broju natpisa na prvom mjestu u Bosni i Hercegovini. Na boljunskim je stećcima najčešći ukras križ, a potom povijena lozica sa trolistom (motiv je karakterističan za cijelu Hercegovinu,a ovdje se pojavljuje prilično često), štit s mačem, kao i rozete, potom razne bordure, polumjesec, scene lova, turniri, kola itd.
U sklopu nekropole nalazi se grob čuvenog vojvode Vlatka Vukovića na čijem križu piše: ”Ase leži dobri čoek Vlatko Vuković”. Umro je 1392 godine. Veliki je vojvoda iz kuće Kosača, osoba od povjerenja kralja Tvrtka.
Vrijedno je spomenuti i stećak Taraha Boljunovića koji ima ukrase na svim uspravnim stranama i natpise na istočnoj i zapadnoj strani, te stećak sa likom majke koja u naručju drži dijete.
Na stećcima u Boljunima je 19 epitafa na bosančici, koji pružaju povijesne informacije i bitne detalje o historiji kulture u BiH. Većina stećaka u ovoj nekropoli datira iz perioda majstora Grubača (oko 1440-1460 godine) i nekoliko njegovih učenika, s kraja druge polovine 15 vijeka. U prilog tome su dva kamenoloma koja su otkrivena, jedan 200 m sjeverozapadno, a drugi 200 m istočno od nekropole, odakle se vjerovatno vadio kamen za nekropolu.
Srednjovjekovno groblje Potkuk nalazi se u naselju Gornja Bitunja. Nalazište je udaljeno oko 9 kilometara od središta Stoca, odakle je najpovoljniji put prema Gornjoj Bitunji.
– Nekropola Potkuk
Lokalitet Potkuk registriran je u Arheološkom leksikonu BiH, Tom III, pod brojem 20.433, a u Gornjoj Bitunji poznata su još tri lokaliteta s bilizima Lokve, Zakuk i Baba. Na manjoj zaravni, južno od velike krečnjačke stijene Kuk, registrirana su 243 monolitna nadgrobna spomenika u obliku ploča, sanduka i sljemenjaka.
Nadgrobni spomenici koncentrirani su u dvije veće skupine, istočnu sa 137 spomenika i zapadnu sa 66 spomenika. Ostali spomenici nalaze se uz sjeverni i južnu ivicu lokaliteta. U istočnoj skupini ukrašeno je 25 spomenika, među spomenicima zapadne skupine ukrašeno je njih 16, te 5 spomenika na sjevernom i sjeveroistočnom dijelu grobišta. Među ukrasnim motivima na spomenicima prevladavaju tordirane trake, vitice, bordure, arkade, križevi, zoomorfni likovi i scene lova.
Većina nadgrobnih spomenika položena je u smjeru istok-zapad, a na cijelom groblju nazire se organizacija nadgrobnih spomenika u redove. Od 243 spomenika tek je jedna petina ukrašena motivima, a iz kvalitete izvedbe reljefnih prikaza vidljivo je djelovanje nekoliko klesara. Velika krečnjačka stijena Kuk služila je klesarima Potkuka kao kamenolom, a sjevernije od Kuka nalazi se manje grobište Zakuk s 9 nadgrobnih spomenika, gdje su i ostaci srednjovjekovne crkve. Na području Gornje Bitunje poznato je srednjovjekovno grobište Baba (25 nadgrobnih spomenika) i Lokve (7 spomenika). Srednjovjekovna grobišta Bitunje bila su aktivna od kraja 14. do početka 16. stoljeća.
“Ruka i mač na kamenom spavaču”.
Važan projekat o stećcima u Sandžaku djelo je Medina Halilovića koji je kroz ovo važno istraživanje fotografijom i videom dokumentovao nekropole stećaka širom Sandžaka. Pred vama je slika autora sa autentičnim stećkom u nekropoli “Marina šuma”, Vrulja. Pljevlja, nastala 1. novembra 2021. autor forografije je Rifat Salihović.
